Bešumnost na ekranu mobitela,
Tragovi dok se gubi smisao
Na vrhovima prstiju nestajali su na kraju dana...
Zalizani uvojci mog djetinstva
plesali su u utopijama potrošene mladosti,
na baletnim papučicama tragovi krvi...
Misli,toliko misli ostavljeni u crvenim koracima,
Otisci stopala nekako izblijedjeli
Ostali su ispod dima cigarete...
Pokušala sam sinoć crtati snove
I nestalo mi je ljubičaste boje...
Praznih ruku i prepunih džepova ostajem ležati na pijesku,
Još u magli nestajanja mogu vidjeti njegove oči
/shvaćaš li da ne mogu postati odrasla,
ostat ću zauvijek u potrazi za izgubljenim rajem,
onako nevina smijat ću se praznim osobama
i neću pokušati riješiti sukobe oružjem,
samo ću još jednom pokušati ispravno upotrjebiti riječi.../
ovo smo ja i Ivona napisale...valjda nećete shvatiti kao depresivu
Post je objavljen 02.10.2006. u 18:04 sati.