Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/jakovripic

Marketing

MOLITVA U ODLUČUJUĆIM TRENUTCIMA ISUSOVA ŽIVOTA

Presveto Srce Isusovo

Isus se često povlačio u osamu, na samotno mjesto; na goru, osobito noću, da moli. U svojoj molitvi On nosi ljude: budući da je utjelovljenjem uzeo ljudsku narav, prinoseći sama sebe Bogu, i njih prinosi Ocu. On svojom ljudskom molitvom učestvuje u svemu što žive « njegova braća « ( Heb. 2, 12 ); supatnik je njihovih slabosti da bi ih od njih oslobodio.
« Evanđelje po Luki ističe Duha Svetoga i smisao molitve u Kristovu služenju. Isus moli prije odlučujućih trenutaka svojega poslanja: prije no što će Otac posvjedočiti za njega prigodom Krštenja i Preobraženja, te prije no što će mukom ispuniti naum Očeve ljubavi. Moli također prije odlučnih trenutaka pri poslanju njegovih apostola: prije izbora i poziva Dvanaestorice, prije no što ga Petar prizna « Kristom – Pomazanikom Božjim « ( usp. Lk. 9, 18 – 20 ), napokon moli da u kušnji vjera apostolskog Prvaka ne malakše. Isusova molitva prije spasenjskih događaja koje Otac traži da ih ispuni, jest smjerno i puno povjerenja predanje njegove ljudske volje volji Oca punoj ljubavi. « ( KKC., 2600 ).
Evanđelisti su od KRISTA, iz vremena njegova djelovanja, prenijeli dvije izričitije molitve.
Obje započinju Isusovom zahvalom Ocu. U prvoj, Isus ispovijeda Oca, priznaje ga i blagoslivlje jer je sakrio tajne Kraljevstva od onih koji se smatraju učenima i objavio ga « malenima « .
« U taj isti čas – Isus - zatitra od veselja u Duhu Svetomu te reče: < Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Dobro, Oče, jer je takva bila volja tvoja. Sve mi je predao Otac moj ! Nitko ne zna tko je Sin nego Otac; i nitko ne zna tko je Otac nego Sin, i onaj komu Sin htjedne objaviti ! > « ( Lk. 10, 21 – 22; usp. Mt. 11, 25 – 27 ).
Isusov kliktaj « Slavim te, Oče, …» ili « Da, Oče! « u ovoj molitvi izražava dubinu njegova srca, odnosno Kristov pristanak < volji > Boga, Oca.
Taj Kristov « Da, Oče ! « jest odjek onoga « Da «, ( « Neka mi bude po riječi Tvojoj ! « ) Bogu njegove Majke Marije pri začeću Božjeg Sina i to je ujedno nagovještaj onoga « Da « što će ga On sam reći Ocu u smrtnoj borbi u Getsemaniju: « Oče moj ! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja ! « ( Mt. 26,42 ).
Sva Isusova molitva jest u tom dragovoljnom pristanku njegova ljudskoga srca uz « otajstvo volje « Očeve ! ( usp. Ef. 1,9 )
Drugu molitvu donosi nam sveti Ivan Evanđelista prije Lazareva uskrišenja od mrtvih na život. I tom događaju prethodi zahvala Bogu.
« A Isus podiže oči i reče: < Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnoga svijeta, da vjeruju da si me ti poslao>. Rekavši to, viknu jakim glasom: < Lazare, iziđi ! > Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: < Razvežiite ga i pustite ga da ide !> « ( Iv. 11, 41 – 44 >.
Tako, nošen zahvalom, Isusova nam molitva otkriva kako iskati nešto od Boga. Prije no što je dar darovan, Isus cijelim svojim bićem prianja uz Onoga koji daruje i koji sebe daje u svojim darovima. Darovatelj je vrijedniji od udijeljena dara, a to je Bog. Otac nebeski je « Blago « i u Njemu je srce njegova Sina. Dar je samo znak da Otac ljubi Sina.
« Kad je došao Čas da ispuni nacrt ljubavi Očeve, Isus daje naslutiti neistraživu dubinu svoje Sinovske molitve, ne samo prije no što će se slobodno predati. < Abba, Oče, ne moja volja, nego tvoja neka bude !> ( Lk. 22, 42 >, već do posljednjih riječi na Križu, kad molitva i predanje postaju jedno: < Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine > ( Lk. 23,34 >; < Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju > ( Lk. 23, 43 ); < Ženo, evo ti sina. ( … ) Evo ti majke . > ( Iv. ( Iv. 19, 26 – 27 ): < Žedan sam > ( Iv. 19, 28 ); < Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? ( Mk. 15,34 ); < Dovršeno je > ( Iv. 19, 30 ); < Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj > ( Lk. 23,46 ), sve do < velikoga krika > kada izdahnu predavši duh. « ( KKC.,2605 )
Stoga s punim pravom možemo reći da sve nevolje čovječanstva svih vremena, podjarmljena grijehom i smrću, sve molitve i zagovori u povijesti spasenja, obuhvaćeni su tim vapajem utjelovljene Riječi. Otac sada prima sve te molitve i vapaje te ih iznad svih očekivanja uslišava uskrisujući svoga Sina. Tako se ispunja i izvršava događaj molitve u Božjem naumu stvaranja i spasenja ljudi i svijeta.
Zato je Isus postao svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Fra Jakov Ripić , O.F. M.
Samostan i župa sv. Antuna Padovanskoga
A. Mihanovića, 6
HR – 43. 000 BJELOVAR


Post je objavljen 26.10.2010. u 14:10 sati.