Marketing
Ja ti pisem pismo, stari prijatelju moj...
Lamartine.
Podsjeca na lijepe trenutke.
Pjesmica za Erin i Ireth.
I jos neke ljude.
Jezero
Zar, gonjenima uvijek novim obalama
U vjecnu noc, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?
O jezero, tek jedna godina sto prodje,
A tu, gdje nju je svaki ocekivao val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dodje
Sa mnom sjest na zal.
Udaralo si sumno o visoku stijenu
Nagrizajuci ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
Sve do pred njezin skut.
Da l' pamtis kad smo dosli jedno vece
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu sijece
Cu se skladni zvuk.
Najednom divna rijec se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti cas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:
O vrijeme, stani cas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da uzijemo sve do kraja, sto nam daje
Najljepsi nas dan.
Ta nesretnih je dosta, sto im preko mjere
Dug je taj tvoj cas.
Za njihov dan se skrbi, sto ih patnjom zdere-
Pusti, sretne, nas.
Al ja zaludu molim vrijeme neka stane-
Bijeg je njegov ziv.
Ja velim novi ''lakse'', al sjaj zore rane
Vec je razbi siv.
Tad volimo se! Nek to vjecnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez zala
- Prolaznici mi!
O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noci,
Kad ljubav plavi nas ko svjezi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao sto ce proci
Dan sto nosi zlo?
Zar je sve proslo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg nece ostat ni najmanji trag?
I vrijeme sto ga ote, nece l' opet dati
Cas taj, tako drag?
O vjecnosti, o proslosti, gdje vasa tama
Sad skriva nase dane, recite mi bar!
I hocete li ikad zanos vratit nama,
Taj oteti dar?
O jezero, o spilje, mracna sumo, stijene,
Vas vrijeme stedjet i pomladit ima moc!
O prirodo, sacuvaj barem uspomene
Na tu divnu noc!
Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku ko stijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!
Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U sumu vode sto ga zal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj sto na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!
I neka povjetarac, trska sto se njise,
I zrak tvoj ugodan ko mirsava so,
Nek progovori, sto cuje , vidi, dise:
''Ljubav bjese to!''
Post je objavljen 25.09.2006. u 21:21 sati.