Je berba? Bome je! Sunce od rana jutra opizdilo i mi (ma, ta, pes i ja) se uputismo na berbu kumovima u njihovu klet u Hampovicu! Da, Hampovicu! Kreneš autoputom do Vrbovca, prođeš kroz Haganj, zadnje mjesto u Zagrebačkoj županiji, smucaš se kroz Koprivničko-Križevačku kroz X, Y i Z sela. Nastaviš brzom cestom prema Bjelovaru i obilaznicom prođeš prema Đurđevcu. (Ako ikad tamo poželite tulumariti imate i gdje jer odmah poslije izlaza iz Bjelovara u Kupinovcu ponosito stoji Night club/caffe bar "KAJA"! Have fun!) Put vodi kroz Rakitnicu ravno do Hampovice. Tamo odmah, kak prođete kumovu kuću, skrenete lijevo prema kleti! Nemrete fulat. Prolazimo kroz vododerinu, kanjon - ludo izgleda! I napokon – klet!
Prvo – hrana. Pršut, sir, domaća pogača, kolači – tim redom! Ekipa je lagano kapala i skupila se beračka repka. Kako ipak treba i radit, nisam se puno švercao i, ne bilo mi teško, škare u ruke i obarat grozdje. Fala bogu, Kum ima vinograd na kosini od dobrih 30 posto! Kak god staneš nije dobro i tako gore-dolje brstit čokote. Kako nije pametno nečim se bavit, a da o tom nemaš pojma, tražim Kumicu dva komada papira i zamjenjujem škare za pisalicu:
Na hektar stane +/- 7000 čokota. Kum ima cca. četvrtinu jutra (jutro je malo više od pola hektara) i oko 450 čokota (jer je svaki drugi red zapravo maknuo zbog bolje prohodnosti). Kaže, ovisno o godini, dâ se napraviti oko 400 litara bijelog i 50-60 litara crnog vina (iako se popit može i više). Pitam Kumicu kaj si ona o tome misli pa prvo popljuje muževu prognozu za ovu godinu, pak si malo promisli i odluči mu ipak držat štangu. Bijelo je Štajerska Belina (žućkasti grozd, rastresit, tanke kožice) i Graševina (zbijeni, gust grozd, zrno na zrno), a crno Istarski Merlot i Kavčina. Ima i puna dva trsa jedne autohtone hrvatske sorte – Škrleta iz Moslavine.
Uz štednjak - ženski razgovori: o novokupljenim kuharicama (što znači i autorici i njenom podrijetlu i životu), o patki, mlincima, bućnici, hladetini, kokošjim nogicama i još sto recepata – kak to već ide. Za stolom - raspašoj. Priče o alatima za berbu, biljkama, koliko sad stoji kilo čelika. Jedan lik, nazovimo ga Mato, svako malo lupa svoje. Mudre izreke. I uvijek okreće na neke svoje priče… On tu dole u kući kod sebe stavio gvožđe u podrum kak bi ulovil štakora i ode mu sin u podrum i on si misli kak je mrak i da se ne uhvati u zamku i ode za njim: "A tamo uhvaćena zmija, žuta, otrovnica, od metra i pol, ŽIVA ISTINA, koja je lovila štakora, pak su se oboje uhvatili!"
"Jedna žena nepunih šest mjeseci ležala nepokretna, u koritu, i jedan joj pčelar rekao da nek ju 40 pčela ubode u leđa i, ŽIVA ISTINA, ona je prohodala."
Onda se degustirao mošt. I ozbiljno se ocjenjivao postotak šećera. "Sigurno ima 18 %! A, ne, to je 15,5%" - do toga da se Kum zakleo da od ovog mošta neće biti trčkalice! Mato se obavezno očešao o socijalnu politiku u gradu Bjelovaru i došao do zaključka da: "Tko plaća porez – ne pije vodu!". Pak su gospođe (i jedan gospodin) krenule u rasprave o malo aktualnijim stvarima. Pa opalili po lošim i neobrazovanim voditeljima, dikciji, akcentima i izgledu ("Bitno da sve imaju velke dude…") A onda neobilazno, ali silazno o Big Brotheru: "Jeste li ikada vidli da neko od njih posadi paradajz!? U kući leže ko krave!" (koji naravno božemesačuvaj NITKO ne gleda). Pa je i zagrebačka Tkalča došla na tapet: "Mladi idu gore-dole, gore-dole – a zašto? Da se gledaju?!" I nabace uspomene na riječki Korzo i bivšu ZG šetnicu Prašku: "Gledalo se i promatralo, al to nije bilo isto!" O, ne – to su bila druga vremena!
"Nema više ni dobrog starog hvatanja guzica – a sad muški muške love!"
"Kad ste vidli da krava na kravu skoči!?"
"Bik na bika, ajde…"
Mato: "Ima vremena, ima. I za ženit se i pokajat!"
Dolazak sina u klet.
A sad posebno izdvajam dirljivu priču Kumića koji se, samo kako on zna, uputio u svoju klet:
8:15 - polazak iz kuće. Na Heinzelovoj skreće desno i dolazi na veliku cestu. Primjećuje znak Osijek/Sl. Brod - ravno i Bjelovar/Varaždin - ravno. NE primjećuje: da je zapravo put za Bjelovar desno skretanje pa onda ravno – i produžuje za Osijek. Zbunjen naplatnim kućicama u Ivanja Reci, dovitljivo se okreće i vraća prema natrag (jer ovaj put neće pogriješiti i završiti u Rijeci kao što mu se jednoć dogodilo). Pri povratku, cesta ga baca na obilaznicu preko zračne luke Pleso te dolazi u 9:10 opet pred svoju kuću! Ha! ALI, od tud znaaa opet prema kud ide. Dolazi do kobnog znaka OS/SB, BJ/VŽ i – pravilno skreće desno! Ali! Ne uočava više table za smjer Bjelovar, što mu postaje vrlo sumnjivo, i skreće s autoputa kako bi izašao negdje između Sesveta i Dugog Sela. Da ne završi u Varaždinu. Tako nastavlja put starom cestom.
Prepoznaje svoju klet i, napokon nakon 3 sata, stiže na cilj u 11 sati!
"I tako jedni prijatelji iznajmili sobu jednom bračnom paru i vraćaju se oni jednu večer i da ih ne bude, budu se ujutro javili. Ujutro, u 9h, auto još stoji, oni spavaju – tak i u podne i bome u 14h. I oni da vide kaj je i našli ih zgrčene na krevetu. ŽIVA ISTINA, on s 11, ona s 9 ugriza zmije otrovnice koja ima se izlegla u kauču!"
Vrijeme ručka - otišao sam jesti s mlađarijom i izgubio dragocjeni materijal "ručkovnih" rasprava odraslih. Skupio sam dodatno samo par korisnih informacija:
1. Najbrže rodi breskva. Vinogradarska breska. Za 3 godine već dâ plod
2. Veli se da susjedu vino prestigava iz berbe u berbu – što će reći da ostaje vina od prošlih berbi, što će pak reći da gazda malo toči! Podravski škrtac!
3. Mleden si – kad si umoran i bezvoljan i fjakast
4. I da nije točno ono za breskvu, jer svaka voćka može dat plod već treću godinu. A već u drugoj one dvogodišnje (ma ko bi reko)
Još jedna zanimljivost: psa smo naravno doveli na klet. Prvi put tamo, uz 100 nepoznatih ljudi koji su dolazili, odlazili - ona laje na susjedove berače na međi parcela. Nek mi to netko objasni.
Mato: "U zdravlje potrošio što si danas brao!"
Mato: "Jednom se umire, jednom se rađa"
Z: "Ma da! Pa ja sam u prošlom životu živjela u San Francisku!"
Mato:"Gospođo, de me se projdi, dragoga Boge!"
Kumica: "A kaj ti pišeš?"
Kum: "Pa ima svoj blog!"
Kumica: "Ma ima MOJ blok! Tražil me dva papira pa sam mu dala moj blok!"
Sunce zalazi. Osvježilo. Društvo se rasipa. Odustalo se od kestenja. Šteta. Dobro bi sjeli nakon patke s mlincima, kotlovine s krumpirima i kolača s makom! A onda je i Mato otišao. Sumrak se nadvio nad moju inspiraciju. Kokošje sljepilo se aktiviralo i ostadoh u mraku.
Bleki
Post je objavljen 25.09.2006. u 00:07 sati.