NAŠI BRANITELJI SU PREVARENI I DANAS SE OSJEĆAJU KAO DJECA BEZ RODITELJA
Razgovarao: _ZORAN VUKMAN_
Oko velečasnog Zlatka Suca, poznatog mladog karizmatskog svećenika,
stvaraju se mnoge fame, a jedna od najnovijih je i da krije generala
Antu Gotovinu. Takve nevjerojatne glasine prošire se brzinom svjetlosti,
kao i priče o čudesima i nadnaravnim darovima. Sva istina je u tome da
vlč. Sudac živi svoje poslanje, da nosi svoje stigme, da moli za mnoge
ljude i da prima mnoge koji mu dolaze i koji traže susret s Bogom. Kuća
za duhovne susrete Betanija, u malom mjestu (Ćunsko na Lošinju, iza
svojih zatvorenih škura ne krije nikakve velike tajne, niti generala
koji je tamo jednom bio, prije negoli je počela kalvarija njegova
progona. Ta kuća, bolje je reći, otkriva puno toga onima koji dođu
otvorena srca i koji traže susret s Isusom, čuda obraćenja srca najveća
su čuda, i ona se događaju. Zato, ako Betanija nešto krije, onda krije
duhovne i intimne drame, tuge, radosti i preobraženja mnogih
hodočasnika, a u zadnje vrijeme i sve više hrvatskih branitelja koji
naprosto vape za duhovnom pomoći. VIč. Zlatko im svima izlazi u susret i
mnogima je pomogao.
VIč. Zlatko Sudac obično ne daje intervjue, ali je za naš list pristao
na ekskluzivni razgovor. Susret se dogodio u Betaniji, točno četiri
godine nakon što je general Gotovina bio na duhovnom seminaru gdje se
sprijateljio s vlč. Zlatkom. Razgovarali smo o tomu, ali i o mnogim
drugim temama, o nadi za Hrvatsku, o vjeri, o Bogu, o njegovu slikarstvu
i obraćenju, o nadnaravnim darovima... Uz Zlatka su stalno njegovi
vjerni pomoćnici, prijatelji i pratitelji, Ivan Puljić, teolog koji
priprema postdiplomski na temu ekumenizma, i gospođica Lini, Hrvatica iz
Chicaga. I njima smo, kao i vlč. Zlatku, zahvalni na realizaciji ovoga
razgovora. Vlč. Sudac primio nas je s blagošću i vedrinom, nije se ni
moglo vidjeti da je iscrpljen dugim korizmenim postom. Kaže da se često
u noći budi i moli za ljude koje je susreo i koji zbog nečega posebno pate.
*
U jeku smo korizme u kojoj se teški križ nadvio nad naš narod. Kako Vi,
kao svećenik, proživljavate sve ove nepravde koje se događaju Hrvatskoj,
od pritisaka i ucjena do progona hrvatskih generala?*
Imam veliku nadu, uistinu veliku nadu za svoj hrvatski narod. Pogledajte
granice naše domovine, izgleda kao odgrizena jabuka, nagrizena sa svih
strana, kroz križ i patnju ona je opstala mimo svih pritisaka vremena.
Križ prethodi uskrsnuću, to je činjenica, i taj križ treba proživjeti.
Bog ima pravo kušati nas za naše dobro, no uza sve to, usuđujem se reći
da sada živimo puno teža vremena nego u vrijeme Domovinskog rata. Ne
predajmo se, ljudi moji, vi svi koji imate imalo Boga u sebi, već
zavapimo za mudrost potrebitu nam u ovom uistinu složenom vremenu.
/
*Europa koja nam se nudi? Ja je ne želim!*/
*Jesu li hrvatski katolici sebi nedovoljno posvijestili vlastitu
odgovornost za poslanje, budućnost nacije i Crkve? Što mislite o
slutnjama kako ovaj narod ima jedno naročito poslanje, ali mi se, poput
Jone, još uvijek oglušujemo? *
U Svetom pismu stoji: O, da ste barem vrući ili hladni, ali budući da
ste mlaki, dođe mi da vas ispljunem iz usta. Budimo jaki. Hrvatska je na
granici istoka i zapada, na ovim prostorima su se oduvijek događala
previranja i sučeljavanja kultura i religija. Nemojmo izgubiti svoj
identitet, već znajmo jasno zakoračili u ono što je pred nama. Hrvatski
je narod Božji narod. Oduvijek je bio uz Rim, uz Papu, i mnogi su naši
mučenici to posvjedočili i svojim životom poput bl. Alojzija Stepinca.
Ono Što nam ostaje kao zalog za budućnost je ostati uz Katoličku crkvu i
biti joj vjeran. Uvijek se iznova trebamo rađati, za Boga rađati, uvijek
iznova, da nas vodi silina Duha Svetoga. Daj, Bože, da Te svi ljudi ove
moje drage domovine dožive u svojim srcima!
*Zašto nas Europa tjera na sva poniženja da bi nas prihvatila, a
pripadamo tom civilizacijskom krugu? Zašto se Europa ponaša kao da ne
želi Hrvatsku? Trebamo li u Europsku uniju po svaku cijenu?*
Hrvatska je izazov Europi! A nama nema iskrenog i istinskog puta bez
Isusa Krista! Molim za ovaj narod i duboko sam uvjeren da ćemo kroz sve
križeve i patnje, doći do prosvjetljenja, da ćemo doći do ishodišta, do
Boga za koga živimo. Vjera je u srcu našega naroda, zato budimo dio
povijesti koja se stvara, budimo vjerodostojni u onome što Bog od nas
traži. Zaboravljamo da je Domovinski rat nosio u sebi nešto sveto, da je
završio tako kako je završio zbog tih razloga. Europa ili svetost...
takvu Europu kakva se nama nudi, ja ne želim!
*Kakvi su izazovi u tom smislu pred Hrvatskom, kakvi su izazovi pred
kršćanima?*
Mi se nemamo čega bojati, zaista se ne trebamo bojati! Zahvatimo duboko
u sebe, počnimo raditi, stvarati, budimo svoji, ne dajmo se, usuđujem se
reći da nama nije potrebna Europa! Mi možemo sami opstati, izgradimo
svoje dostojanstvo, ono što čini hrvatskog čovjeka hrvatskim čovjekom.
Izgradimo taj mentalitet samosvojnosti i stvari će biti puno jasnije.
/*Branitelji su divni i časni ljudi
*/
*Da, naći u sebi moralnu i duhovnu snagu. Kako da to dopre do svakog
srca, i do onih koji to ne razumiju i koji Boga odbacuju i koji će nas
proglasiti izolacionistima i ekstremistima? *
Ovaj narod traži korjenitu duhovnu obnovu! To znam iz vlastitog
iskustva, po ljudima koji mi svakodnevno dolaze. Oni traže temeljne
duhovne naputke za život! Ovaj narod želi Boga, u to sam se uvjerio.
Ponudimo mu Boga, zato ovdje i sada izričem apel našim svećenicima i
biskupima, da uistinu ponude Boga, živoga Krista, uskrsloga ovom narodu,
jer je toliko potrebit duhovnog vodstva i obnove!
*Svakodnevno Vam dolaze i hrvatski branitelji. Kakva su Vaša iskustva u
radu s njima? Oni posebno traže jednu duhovnu i moralnu potporu, jednu
toplu, ljudsku i prijateljsku gestu i razumijevanje.
*
Oni su duboko i ranjeni i ranjivi ljudi, duboko osjećajni. Oni su ljudi
koji su u Domovinskom ratu dali čitavog sebe. Osjećaju se frustriranima,
napadaju ih sa svih strana, kao da se trebaju sramiti što su bili
hrvatski branitelji. Osjećaju se zgaženima i poniženima u svom ljudskom
dostojanstvu. Duboko suosjećam s njima, branitelji su divni i časni
ljudi! Oni nisu kalkulirali ni s Bogom ni sa svojim životom, nego su se
posve predali obrani domovine. Treba im pomoći jer oni su sada
najugroženiji sloj hrvatskog društva!
*Kakvi su duhovni plodovi i koliko im pomažu duhovni seminari na koje
ovdje, na Lošinj, dolaze u sve većem hroju?*
U ovih nekoliko godina koliko radim s braniteljima, računa se da je njih
stotinjak odustalo od samoubojstva. To je velika stvar! Spasiti jedan
život, dati nadu jednom životu, velika je stvar! Kad uspiješ spasiti
jedan život, spasio si sve. Bože moj, ja Te molim za ove ljude koji mi
dolaze, da imam uvijek snage zagrliti ih, prihvatiti ih i dati im Tebe,
da dodirneš njihova srca! To su divni ljudi i ja ih volim!
*Kako doživljavate Haški sud, instituciju koja nam čini veliku nepravdu
i koja je stvorila takvo ozračje da se branitelje doživljava kao
potencijalne ratne zločince, dok se Domovinski rat namjerno gura u
potpuni zaborav? *
Haški sud prihvaćam kao instituciju međunarodne zajednice, mi ga ne
možemo negirati. Jesam za to da se osude zločini, tamo odlaze srpski
zločinci, jesam za to da se naša memorija očisti od svakog zla, ali se
sve to prejako okrenulo na našu stranu, Bojim se nekih stvarnosti koje
taj sud potpuno preokreće protiv nas, jer mi nismo napadali, mi smo se
branili. Očito je da Haški sud to ne uzima u obzir. Ono što mi je pri
srcu jest kako naši branitelji sve to doživljavaju, a doživljavaju kao
jednu veliku prijevaru, kao nešto stoje usmjereno protiv njih. Veliki je
jaz koji je takva institucija stvorila između hrvatskog društva i naših
branitelja koji se osjećaju odbačenima, kao djeca bez domovine, a to je
jako bolno! Haški sud se pretvorio u instituciju koja predvodi hajku na
hrvatski narod! U hajku na sve vrednote koje je Hrvatska branila!
*Što mislite, zašto je Bog dopustio takav križ ovom narodu? *
Bog nas kuša na sve načine, a to je još veća potvrda da smo mi Božji
narod! I neka se Bog proslavi u nama! On dopušta kušnje i dopušta
kojekakva previranja i traženja, i kad nam daje da patimo, onda je to za
neko naše buduće dobro, koje sada i ne moramo vidjeli. Bog nas želi
pročistiti i zato to dopušta. I neka Njemu bude slava, samo ga molim
ponizno da hrvatski narod doživi onaj pravi procvat, onaj pravi
blagoslov, ponizno ga molim!
/*Ako hrvatski narod ostane Božji, Bog će uvijek biti uz nas*
/
*Dajete nadu, vidim da ste uvjereni da iza svega ovoga dolazi svjetlo, i
napredak i priznanje za ovaj naš narod. Hoće li i svi nepravedno
optuženi i danas progonjeni doživjeti svoju moralnu satisfakciju i
rehabilitaciju?
*Uvijek se vraća ono što se čini drugome. Ne mogu sijati mržnju, a da mi
se ona ne vrati. Ako sijem dobro, ljubav, praštanje, mir i blagoslov,
sve će mi se to vratiti jednoga dana. Ako hrvatski narod ostane Božji, i
bude narod praštanja i mira, duboko sam uvjeren da će Bog biti uvijek uz
nas i dati nam svoj blagoslov za buduća vremena.
*Mediji su insinuirali oko Vašeg susreta s generalom Gotovinom koji se
dogodio prije četiri godine ovdje u Betaniji, u sklopu duhovnog
seminara. Kako je došlo do tih konstrukcija da je na kraju interveniralo
i Državno odvjetništvo i MUP koji Vas je zvao na obavijesni razgovor?
*
Usuđujem se reći da je danas pokrenuta hajka na Gotovinu. Traže ga na
sve strane, ispituju ljude. Da, on je bio ovdje u Betaniji, 17. ožujka
2001. godine na programu duhovne obnove. No, tada nije bilo nikakve
potjernice za njim. Ono što ja mogu reći za njega je činjenica da je
častan i moralan čovjek, da stoji iza svojih riječi i djela, i čudi me
kako se za takvim čovjekom može objaviti potjernica i poduzimati takva
hajka!
/
*Gotovina je divan čovjek*/
*Moglo bi se reći da se između vas tada razvilo jedno prijateljstvo i
duhovna bliskost.
*
Da, mi smo se tada zbližili, s Bogom i u Bogu zbližili, on je divan
čovjek i mogu reći sve najbolje o njemu. Ovo što on proživljava, težak
je križ. Nije mu lako. Ali neka se ne preda, neka bude jak, neka bude
pravi i neka ga Bog čuva, želim mu sve najbolje! I neka se ne preda
haškom sudu!
*Nose li generali Gotovina i Norac križ ovoga naroda, jesu li oni na
neki način, u duhovnom smislu, nositelji stigmi? Želi li nam preko
njihovih trpljenja Bog na nešto vrlo bitno skrenuti pozornost? *
Naravno, da. Ima jedna mudra izreka: ako izdaš jednoga čovjeka, izdao si
čitav narod. Kako mi je bolno gledati da se te dobre ljude, koji su bili
prvi u obrani domovine, sada tako osuđuje. Bolno je to gledati! I što
nam se to dogodilo, pa smo zaboravili Domovinski rat? Neka nam Bog svima
oprosti!
*Kako se Vi nosite sa svojim križem, u svom suobličenju s Isusovim
trpljenjem? Predstavljaju li Vam ljudske predodžbe o Vama poseban teret,
i njihova očekivanja čuda i rješenja preko noći za njihove probleme?
*
Istina je da me ljudi doživljavaju kao nekoga tko će im preko noći
riješiti sve probleme, a ja ih pozivam na obraćenje srca. Ja sam
svećenik, ništa više i ništa manje od toga. i tražim od ljudi da ljube
Boga. Oni koji se predaju Bogu, koji se potpuno stope s njime, ti ljudi
istinski dožive zahvat u svoje srce, to je činjenica, i u to sam se
uvjerio. Nosim se sa svojim stigmama, i samo Bog zna kako ih nosim! Ali
sam sretan, ne bih svoje svećeništvo dao ni za što na svijetu, niti svoj
životni put promijenio za neki drugi!
/*Ne bih mijenjao svoj poziv ni za što*/
*Ljudima pokušavate približiti Isusa i Njegovu osobu. Koliko ljudi uopće
shvaća da je Isus onaj koji iscjeljuje i preobražava, koji daje milost i
ljubav?*
Onaj tko zna ljubiti, zna i patiti. To su dva lica jedne te iste
stvarnosti. Malo je onih koji znaju istinski ljubiti jer moraju biti
spremni i na patnju. Čovjek se boji patnje i bježi od nje. Isus nas uči
ljubiti, posebno ljubiti čovjeka. Biti tu za čovjeka, i to je moja
snaga, Isus i ljubav za čovjeka.
*Kad ste prvi put doživjeli susret s Isusom, kad je On prvi put zahvatio
milosno u Vaš život?
*>
Točno prije deset godina, kad sam bio na duhovnom seminaru patera
Emilija Tardiffa u Ljubljani, tada se dogodilo nešto silovito u mom
srcu. Osjetio sam Boga. Dogodio se Bog u mome životu. Počeo sam
surađivati s Bogom i moliti, i ono što mi je davao kao natuknicu u moju
dušu, i što sam osjećao kao bitno, ja sam to i činio i živio, i On je
sve više rastao i događao se u mojoj nutrini. I evo, postadoh svećenik,
i ne bih mijenjao svoj život ni za jedan drugi.
*Hoćete li jednog dana svjedočiti o genezi svog obraćenja, hoćete li o
tome napisati knjigu?
*
Hoću, o tome sam već razmišljao. Rodila se ideja da napišem svoj
životopis, da napišem kako se sve to dogodilo. Mislim da bi ljude
zanimalo da kroz jednu takvu knjigu dožive životni put koji me doveo do
Boga. Osjećam da bi i neke od njih tako mogao dovesti do Boga.
*Koji su autori i duhovni pisci najviše utjecali na Vas? *
Na prvom mjestu Thomas Merton, zatim Anthony de Mello, pa mistici Ivan
od Križa i Tereza Avilska, potom sv. Augustin, a kasnije razna duhovna i
teološka literatura, Bultmann. Ratzinger, Baltasar...
*Vi ste i zanimljiv slikar. Ne samo da ste svećenik, nego i umjetnik.
Kad ste počeli otkrivati svoj likovni dar? Vaše nadahnuće je čisto
spiritualno, razvili ste jednu neobičnu likovnu poetiku.*
Slikao sam još kao dijete. Vrlo rano sam se počeo izražavati slikovno.
Kroz srednju školu počeo sam otkrivati prave umjetničke, likovne
poticaje i umijeće. Tada sam i upoznao svoju profesoricu Almu Dujmović
koja me prati i do današnjeg dana. Slika je nešto za mene impresivno,
nutarnje, a opet materijalno. Vidiš ono što osoba duboko duhovno
doživljava i proživljava. Zato volim slikati, dio sebe u materiji
očitovati. Volim na slici prikazati trenutak susreta s Bogom, trenutak
istine, tako se zove i moja prva izložba. Uhvatiti trenutak ljudskog
zanosa za Boga. Umjetnost je očitovanje duhovnosti, onoga što je duboko
u našim srcima. Umjetnost je komadić neba na zemlji. Ona je
materijalizacija onog stvarnog nutarnjeg, ona mora voditi Bogu, a ako to
ne čini, onda je u službi Zla.
/
*Križ na mome čelu*/
*Bližimo se Uskrsu, kako u duhovnom i tjelesnom smislu proživljavate
Isusovu muku?
*
Činjenica je da imam stigme, na rukama, nogama, na boku, i križ na čelu,
opečatilo me je to. Kada se u liturgijskom smislu događaju jaka vremena,
proživljavam ih na svoj specifičan način, kako se bliži Veliki tjedan
doživljavam i bol i patnju, težinu križa, o čemu ne bih sada ulazio u
detalje. A kad dođe Uskrs, i ja to proživljavam jer vjerujem u uskrsnuće
Isusovo, i srce mi je radosno što je naš Bog uskrsnuo!
*Je li stigma krvavog križa i znak upozorenja svijetu odmetnutom od Boga?
*
Ezekiel govori o stigmi križa na čelu, lako da se usuđujem reći: da,
možda je ovo neki predznak. Križ na čelu je križ, to nije bilo koji
znak, a Ezekiel o tome govori proročki, kao o predznaku nekih novih
vremena. Ljudi, došlo je vrijeme obraćenja! Obratite se Bogu i živite
Evanđelje!
*Koliko su Vam duhovno bliski veliki sveci koji su bili stigmatici poput
padre Pija i sv. Franje Asiškog, i doživljavate li ih kao svoje uzore i
zaštitnike?
*
Da, zaista ih doživljavam kao svece koji su uz mene. Križ na čelu sam
dobio uoči beatifikaci-je padre Pija, a stigme na rukama, nogama i boku,
uoči blagdana sv. Franje Asiškog u Lugano di Como. Da, te svece duboko
držim u svom srcu, pogotovo sam zaljubljen u sv. Franju Asiškog.
*Nedavno je umrla sestra Lucija, posljednja Gospina vidjelica iz Fatime.
Što mislite je li fatimsko proročanstvo posve ispunjeno?
*
Mislim da još nije, da će se stvari odčitavati u narednim vremenima, da
će se polako stavljati ljudima pred oči dubina i veličina tog proročanstva.
*Koliko Vam je važna pobožnosl prema Gospi? *
Dao sam zavjet Majci Božjoj i učinio posebnu posvetu Prečistom Srcu
Marijinu preko duhovnosti sv. Ljudevita Montfortskog. I mogu reći samo
ovo: Marija je naša suotkupiteljica, naša zaštitnica, naša zagovornica.
Ljubite Mariju jer ona je najbrži put do Isusa Krista!
/*
Neka mladi ovu našu Hrvatsku učine boljom*
/
*Što bi, u kontekstu svega ovoga, posebno još poručili mladim ljudima u
Hrvatskoj?
*
Neka se okupe i organiziraju, neka budu zajedno, i neka ovu našu
Hrvatsku učine boljom. Neka budu mudri i neka se bore za dobro domovine,
izvuku se iz letargije i malodušja. Mladi, budite mi mudri, na vama
stoji budućnost hrvatskoga naroda.
*Bili ste u Americi, tamo ste propovijedali. Kako ste je doživjeli u
duhovnom smislu? *
Ugodno su me iznenadili Amerikanci, tamo postoje župe u kojima se
danonoćno adorira pred Presvetim, što nisam primijetio u Hrvatskoj. To
je velik narod, pun kontradikcija, ali ono što sam vidio vezano uz
duhovnost i vjeru, tamo gdje sam bio, uvjerilo me kako su to ljudi
duboke vjere koji žele sve najbolje cijelome svijetu, a to što je
politika njihove Vlade takva kakva jest.. .i oni pate zbog toga...
*Globalno gledajući, rat u Iraku je loš znak. Ulazi li svijet u neko
apokaliptičko razdoblje ratova, terorizma i prirodnih katastrofa?*
Rat u Iraku je stvarno loš znak i svaki rat je loš znak. Amerika želi
glumiti svjetskog policajca i to će joj se vratiti na neki loš način,
Rekao bih, nema nikakve apokalipse. Bogu je stalo još milijarde ljudi
roditi na ovoj zemlji, i da se dogodi Bog u srcima milijarda ljudi. Ne
bih crno gledao na budućnost, ali svaki rat je tako bolan i ostavlja
duboke rane. Vjerujem da će biti sve više ljudi koji će duboko živjeti
mistiku, da će prodrijeti u fundament Kristova bivstva, da će živjeti
Boga u svojim srcima. I vjerujem da će Crkva u velikom svjetlu i dalje
nositi poruku i nadu za čovječanstvo.
*Uz Vas se vezuju i mnogi čudesni znakovi...
*
Mogu samo reći da se Bog i na taj način očitovao u mom životu. Uistinu,
dao mi je određene nadnaravne darove, kao prvo, stigme, zatim
bilokaciju, iluminaciju, levitaciju, što je potvrđeno... da, sve se to
dogodilo u mom životu.. .darovi čitanja srdaca, kardiognoza, darovi
jezika..., ali sve to služi Bogu, samo ako sam ja, kao onaj koji nosi te
darove, duboko ponizan pred Bogom i poslušan Katoličkoj crkvi...
/*Medicina ništa ne može reći o mojim stigmama, krvarenje se događa kada
dođu ljudi
s velikom patnjom
*/
*U rimskoj bolnici Gemeli ispitivali su Vaše stigme...
*
Dr. Simona Gotovac je posvjedočila o tome na televiziji, ona je bila
voditeljica cijelog tima koji me medicinski obrađivao u Gemeliju.
Utvrđeno je da su moje stigme takvog podrijetla da medicina ništa tu ne
može reći, da nije ni oboljenje tkiva, niti je izazvano mehanički, sve
su to ustanovili, jednostavno one postoje na slavu Božju.
*Kad se dogode krvarenja iz stigmi?*
Patnje znaju doći iznenada, primijetio sam da su učestale kad se
susrećem s ljudima koji mi dolaze s nekom velikom patnjom, tada osjećam
kao da za te ljude ponesem križ, za njih molim i trpim...
*Hvala Vam na ovome razgovoru. Sto biste, na kraju, poručili našim
čitateljima?*
Želim im poručiti da počnu od sebe samih graditi novoga čovjeka, da se
suoče sa sobom i istinom o sebi, da se počnu boriti, da budu jaki i mole
Boga za dobro ovoga naroda.
Post je objavljen 23.09.2006. u 09:56 sati.