Photo by: Brunhilda
- let
SANJANJE
Ne budi me!
Ulice su prazne, hladno je.
Pusti da sanjam, sanjam,
jutro će mi ionako pokvariti sne...
Ne budi me!
Previše me košta hodanje.
Pusti da sanjam, sanjam,
vrati se po mene kada prođe ovo sve...
Sanjam, sanjam...
Svake noći isti san...
Pusti da sanjam, sanjam
kako pored mene sanjaš isto što i ja...
Ne budi me!
Putujem kroz zemlje daleke...
Pusti da sanjam, sanjam
jutro će mi ionako pokvariti sve...
JINX
U Rječniku hrvatskog jezika piše:
SAN – 1) fiziološko periodično stanje počinka tijela s potpunim ili djelomičnim prestankom rada mišića
2) nesvjesna duševna aktivnost za vrijeme spavanja, sanjanje.
Obožavam sanjati. I sanjam jako često. Snovi su mi vrlo intenzivni, do te mjere da neki put zbilja ne znam što je stvarnost, a što san. Ili mi se zna dogoditi u stvarnosti da sam uvjerena da je netko nešto rekao ili se neki događaj dogodio, da bi mi tek nakon mnogo razmišljanja i razbijanja glave o tome gdje sam to čula došlo do mozga da sam to sanjala.
Nerijetko imam one snove kojima mogu upravljati, ali samo djelomično. To mi je kao neki ludi film – određujem što ću i kada reći, kamo ću ići, odlučujem hoću li nešto dozvoliti ili koji će se lik sljedeći pojaviti.
Prije nekoliko godina moj prijatelj i ja raspravljali smo o snovima. Da li oni nešto znače? Da li nose kakve poruke ili su samo i jedino projekcija naše podsvijesti, naših skrivenih briga, tajni, želja i nemaju veze sa stvarnim događanjima? Da li se snovi ostvaruju? Što kojekakva vjerovanja govore o snovima? Ima li istine u svim onim sanjnaricama i objašnjenjima znakova ili simbola? Sanjamo li u bojama ili crno-bijelo? Ili je to sve stvar onoga što MI vjerujemo i u što želimo vjerovati?? I raznorazna slična pitanja.
Ja sanjam uglavnom crno-bijelo, a ako imam san u boji onda su to više neki crvenkasto-smeđi tonovi, kao kroz neki stari filter. U mojim snovima ima jako puno stvarnih, ali i nekih meni potpuno nepoznatih ljudi. Mnoštvo događaja koji neki put imaju divan i logičan slijed, a neki put su tako zakomplicirani da ih ne mogu ni rekonstruirati, a kamoli prepričati.
Ima li istine u onoj blesavoj priči da ako prvi put spavaš u nekom krevetu i nešto sanjaš da će se to i ostvariti? Ne znam! Da li je to slučajnost ili nešto što sam si ja utuvila u glavu, ali meni se u 4 takve situacije san ostvario! I što da sad mislim?
Moj Mišić jako rijetko sanja i ako sanja onda se pod obavezno ne sjeća što je sanjao.
Meni se mnogo mojih snova iz djetinjstva (kojih se sjećam do u detalje) ponovilo, kao reprizirani film...ili sanjam u nastavcima. Na primjer, san o bijelom konju (a konje, uz pse, obožavam) sam sanjala kao klinka, pa kao tinejđerica i sad relativno nedavno. Kad sam to ispričala prijatelju on se oduševio (ne bih znala zašto) i izdiktirao mi neko, mislim indijansko, vjerovanje: „...Bijeli konj dobro je poznati simbol života i stvaranja... Vjeruje se da je sreća vidjeti bijelog konja...“ To mi je bilo tako lijepo!
Moram priznati da na mene moji snovi jako utječu. Znam se probuditi u suzama ili sva usplahirena, ili pak sretna i nasmijana. Često mi to može odrediti kakav će mi biti taj dan. Naravno, ako je u jutro neki negativan osjećaj onda to pokušavam zanemariti i pretransformirati u pozitivu.
Obožavam letjeti u snu. To mi je špica snivanja. Letim tako da „plivam“ kroz zrak, moj brat leti kao Superman, a moja prijateljica manijakalno mlatara rukama, ovisno o tome koju brzinu želi postići, dok moja mama uopće ne leti.
Nekoliko puta mi se dogodilo da brat i ja, ili prijateljica i ja sanjamo gotovo identičan san ali svatko iz svoje perspektive. Da li to znači nešto posebno ili samo potvrđuje našu povezanost, ne znam...ali je, ako ništa drugo, vrlo zabavno raspravljati o tome.
U svakom slučaju smatram da su snovi ono što mi sami vjerujemo da jesu i da ih se može tumačiti na bezbroj različitih načina.
Bilo kako bilo, želim sanjati još puno, puno lijepih snova što god da oni značili!!
Post je objavljen 22.09.2006. u 14:17 sati.