Sjednem tako u kafić 10 min. prije zakazanog vremena. Inače kasnim, ali tako je ispalo, u uredu više nisam mogao sjediti, i onako sam od jutra bezuspješno pokušavao sredit misli. Umjesto toga, izgubio sam se totalno u jednom dub mixu... I sjednem te naručim, a onda primjetim grupu mladih sa ogromnim ruksacima i bocama vode kako sjede na povijesnim skalinama preko puta kafića, odmaraju valjda... i gledaju hladna pića on the rocks na stolovima ovog kafića. Bezbroj sam puta sjedio ovdje radi svakojakih sastanaka i tek mi je tada palo na pamet da sam prije brdo godina i ja sjedio sa ruksakom na tim skalinama i gledao u hladna pića on the rocks i priželjkivao taj luksuzić da mogu tu sjesti usprkos svim kravatama i odjelima naokolo. Ali sada, iz perspektive hlada bordeaux suncobrana i trećeg hladnog pića on the rocks, ne znam što bih dao za taj luksuz da opet sjednem i odmorim na tim skalinama, pa podignem ruksak ...i dalje...
By the way, kad god ovdje sjednem, sve mi se gadi... i muzika, i ljudi, i razlozi iz kojih tu sjedim... Ali ipak, jedno me tješi...NE NOSIM KRAVATU!
Post je objavljen 21.09.2006. u 15:51 sati.