Nejednom mladiću se javi nejasna, ali jaka želja da pripremi večeru za djevojku koju bi rado držao za ruku dok po gradu traži dihtung za furthenger. Kulinarskih vještina svedenih na guljenje krumpira po kazni, zdvojno razbija glavu kako realizirati ovu ideju. Obraća se rodbini i prijateljima ali nailazi samo na upitno mrštenje od strane mlađih, a pokroviteljsko tapšanje po ramenu uz: "ajde... još si mlad..." od strane starijih upitanika. Pa pomozimo nevoljniku u...... nevolji.
Kako je poziv na večeru često, nepravedno, kvalificiran kao poziv na sex, a sex nam nije niti na kraj pameti, u procesu vabljenja ćemo stalno naglašavati dvije riječi "samo" i "večera". Nakon što smo iz djevojke izmamili: „Paaaaa dobro, doći ću....“ imamo razloga za veselje. Ton nevoljkosti u njezinu glasu ćemo zanemariti i nećemo dozvoliti da nam pokvari dobro raspoloženje.
Izbor jela pada na nešto jednostavno, a opet ukusno. Neka to budu tortelini u umaku od gorgonzole. Talijani su stari zavodnici. Valjda znaju kaj kuhaju.
Veseli dan je osvanuo. Budimo se u praskozorje sa leptirićima u želucu. Dolazi na večeru!!!! Ali, kvragu.... što nam sve treba da pripremimo dobru večeru za našu snubljenicu??? Na kuhinjskom stolu, uz romantičnu muziku sa narodnog radija pišemo popis:
Tortelini – jedna vrećica, 250 g – obično se nalaze na odjelu sa tjesteninom. Pitati tetu prodavačicu. Kupit ćemo punjene mesom. One sa sirom ćemo samo podozrivo pogledati.
Vrhnje za kuhanje – 200 ml – obitava u frižiderima sa mliječnim proizvodima. Pakirano u kvadratne kartonske kutijice nalik na one u kojima se prodaje mlijeko.... samo manje. Prodaje se u dvije veličine, a mi ćemo izabrati onu opet - manju.
Sir gorgonzola (vještiji ga uzgoje među prstima na nogama) – jedan trokut. Nalazi se negdje u blizini vrhnja za kuhanje. Oblik pakiranja je trokutast, te ga karakterizira zelena boja folije.
Masni sir - gauda ili podravec su ciljana imena. Pakiranja od cca 20 dkg nalaze se u neposrednoj blizini gore navedene gorgonzole. Prepoznat ćemo ga po žutoj boji svojstvenoj sirevima.
Paketić Durexa – tko zna.... pomislit ćemo ispred blagajne i sa vragolastim smješkom na licu i staviti paketić prezervativa u košaricu. Tko zna...
Platimo teti na blagajni! – Ne, nemam Billa, Konzum.... karticu.... pin.... račun..... doviđenja....
Priprema za dolazak – Kako smo sa djevojkom iz snova utanačili dolazak za 8 sati naše pripreme valja započeti oko 6. Nemamo puno vremena. Nakon što smo se otuširali (zanemarivši činjenicu da nije srijeda na parni datum), te pokušali napraviti kakvu-takvu frizuru sjedamo za stol da zapalimo cigaretu i odahnemo. Pripremamo se za slijedeći delikatni korak koji podrazumijeva pripremu potrebnih sastojaka i alata za kuhanje kako skratili vrijeme izrade večere dok predmet naših želja bude ispijao sok od mrkve na trosjedu u dnevnoj sobi. Dakle:
Dvije rajngle (*) postavimo na kredenc... jednu do druge. Odabrat ćemo takve rajngle da im kapacitet bude oko 1 l. Nećemo posezati za posudama u kojima majka kuha sarmu ili iskuhava bijeli veš. Na onome za rezanje narežemo sir na kockice veličine 5-6 mm. Kockice sira odložimo na stranu. Jednu rajnglu napunimo vodom na način da do vrha ostane 2-3 cm slobodnog prostora. U vodu kapnemo par kapi ulja, te saspemo prstohvat soli. Ovu rajnglu ćemo u daljnjem tekstu zvati „rajngla sa vodom“. U zadnji čas shvatimo da u kući nemamo ulja te jurimo do dućana. Po povratku iz dućana, zapuhani, u drugu rajnglu nalijevamo ulja toliko, koliko je potrebno da se prekrije dno.
Vrhnje za kuhanje odložimo negdje u blizinu... nadohvat ruke.
Priprema večere – Zvrrrrrrrrrr – iz dubokih misli nas prene zvono na vratima. Srce brže kuca, no staloženo otvaramo vrata i uvodimo naočigled unezvjerenu djevojku u dnevni boravak. Nakon kraćeg, a neobaveznog razgovora obavještavamo ju da ćemo sad pristupiti izradi večere. Kako smo za ovu prigodu obukli najbolju odjeću pobrinut ćemo se da se ogrnemo fertunom (pregačom) kako ovu savršenu večer ne bi poremetila neka sitnica kao što je mrlja na košulji ili nedajbože hlačama. Postupku pripreme pristupamo sa krajnjim marom i oprezom....
Palimo plin na šparhetu. Na područje zahvaćeno plamenom postavljamo „rajnglu sa vodom“. Centralno. Poklapamo ju sa poklopcem.
Vračamo se u dnevni boravak te dalje neobavezno ćaskamo, sipajući šale na koje se skorašnja konzumentica naše večere smije lagano zabacujući glavu unazad. Krajičkom oka pratimo sat na zidu, te čekamo da istekne desetak minuta koliko je potrebno da voda provrije.
U kipuću vodu (prepoznat ćemo ju po mjehurićima, te poskakivanju poklopca „rajngle sa vodom“) uspemo sadržaj vrećice tortelina. Poprskamo sve oko „rajngle sa vodom“, a i sebe malo opečemo ali se uspijemo suzdržati od psovki. Pa ne želimo da već prvu večer vidi kakav nam je rječnik.... Vrećicu bacimo u smeće. Poklopac postavimo na taj način da stoji malo na koso u odnosu na otvor „rajngle sa vodom“.
Zapalimo i drugi plinski rešo. Oprez je riječ koja nam se nameće u ovom trenutku. Dva rešoa rade simultano!!! Na potonji, dakle kasnije upaljeni pozicioniramo drugu posudu (prisjetimo se – to je ona u koju smo nalili ulja da prekrije dno). Jačinu plinskog plamena podesimo na pola vrijednosti, te u predmetnu rajnglu ulijemo sadržaj pakiranja vrhnja za kuhanje. Nakon 1-2 minute primijetit ćemo male mjehuriće uz rubove rajgle što nam je siguran znak da, već prije pripremljeni sir uspemo u posudu. Sljubljivanje sira i vrhnja za kuhanje ćemo pratiti konstantnim miješanjem uz pomoć kuhače (**) (ne mogu dovoljno naglasiti važnost upotrebe kuhače).
U ovom trenutku shvaćamo da smo bacili vrećicu u kojoj su bili tortelini, a da nismo pogledali koliko je potrebno kuhati iste. Jednom rukom i dalje miješamo vrhnje i sir, a drugom hvatamo vrećicu iz kante za smeće. Pokušavamo odgonetnuti na kojem mjestu piše spasonosna informacija. Vremenska odrednica 12-15 minuta nam baš i ne govori puno obzirom da ne znamo niti kada smo ih stavili kuhati, a niti koliko je sada sati. Nervozno bacamo vrećicu nazad u smeće i nogom lupamo u kantu da se zatvori.
Na trenutak prestajemo miješati sadržaj rajngle sa vrhnjem i sirom te odlazimo u dnevni boravak kako bismo donijeli obavijest o dobrom napredovanju večere. Pomalo odsutno odgovaramo na neka pitanja, te u glavi mahnito računamo koliko je otprilike vremena prošlo... koliko je ostalo, te.... uhhhh
Vračamo se u kuhinju. Voda iz „rajngle sa vodom“ šprica po šparhetu, a vrhnje i sir su opasno nabujali. Dižemo poklopac sa „rajngle sa vodom“ pri čemu se opečemo na vrući poklopac. Ponovo počinjemo sa miješanjem umaka, nogom pokušavajući primaknuti poklopac koji smo netom bacili na pod. Proklinjemo dan kad nam je ideja pala na pamet. Sjetimo se da smo zaboravili ubaciti vegete u umak. Uzimamo prstohvat iste te ubacujemo u prokleti umak u kojem nikako da se sav sir otopi. Sumnjičavo gledamo u torteline u „rajngli sa vodom“ i dvojimo da li su kuhani ili ne, te kontempliramo o načinu na koji da doznamo njihov status. Riječi „a la dente“ nam padaju na pamet ali nemamo pojma što one znače.
Konačno, nakon nekoliko minuta preznojavanja zaključujemo da je sve to tako i tako jestivo i sirovo, te da nema razloga za brigu i strah. Gasimo plin.
U rajnglama nastaje zatišje te odahnemo od olakšanja.
Iscijedimo vodu iz „rajngle sa vodom“ čime ona prestaje biti „rajngla sa vodom“ pazeći da nam tortelini ostanu unutar iste. Tako ocijeđene torteline ubacujemo u rajnglu u kojoj smo pripremili umak.
Odlazimo u dnevnu sobu i sa veseljem obavještavamo već pomalo nervoznu i ogladnjelu djevojku da večera „evo samo što nije“
Iznosimo tanjure i beštek na stol te ju pozivamo da se sjedne za isti.
Uz zvukove „ta tam - ta tam“ ili slično pompozno iznosimo rajnglu sa pripremljenim jelom na stol, pažljivo ju držeći sa krpom za suđe za obje ručke (nešto smo danas naučili o vrućim rajnglama). Iz rajgle se dimi kao da želite njome započeti požar na Korčuli ali vas to ne ometa da šefljom zagrabite teško pripremljenu deliciju te natrpate jadničin tanjur do vrha.
Uz svekoliko puhanje u smotuljke tijesta i premetanje istih po ustima, zaključujete uglas da je večera izvrsna. Smješkate se. Vaš lukavi plan je priveden do samoga kraja.
Čistimo zube čačkalicom i pridržavajući se za trbuh zadovoljno klimamo glavom gore dolje. Njezin pogled odražava samo jedno - bezuvjetno obožavanje. Mislite kako je zadovoljstvo nahraniti ženu. Ona misli "Pa gdje se do sada skrivao ovakav muškarac??"
(*) Rajngla – predmet najčešće izrađen od lima. Valjkastog je oblika pri čemu je donja strana valjka zatvorena, a gornja šuplja. Šupljina se često pokriva predmetom koji se naziva „poklopac“. Na tijelu valjka su izbočine. One se nazivaju „ručke“, a služe za pridržavanje, prenošenje ili općenito hvatanje ovog predmeta. Dolazi u raznim bojama.
(**) Kuhača - predmet duguljastog oblika sa naglim, ovalnim proširenjem na jednom kraju. To je radni dio kuhače. Drugi kraj nazivamo "drška". Koristi se apliciranjem radnog dijela u rajglu ili tavu sa očitom namjerom da se promiješa sadržaj iste. Izrađuje se načešče od plastike ili drva.
E, a kondomi..... pa kaj sve moram nacrtati?
Post je objavljen 22.09.2006. u 07:00 sati.