U školi sam dobila temu za esej :"ISTINA JE LJUBAV, A LJUBAV JE ISTINA: TO JE SVE ŠTO ZNATE NA ZEMLJI, I SVE ŠTO TREBATE ZNATI..."
Od tada mi glavom prolaze samo misli, pa je li to stvarno i istina...?
Ja osobno, ako nekoga volim i znam istinu koja će ga povridit, ja mu/joj je ne bi rekla...
Ali, čitajući ovu rečenicu sve više me to proganja, i postajem svjesna da to nije ispravno. Sko nekoga volim, ne smijem ga omalovažavat mišlju da on nije sposoban prihvatiti i podnit tu istinu...
To onda znači da ga ne volim, nego da ga sažaljevam...
I tek tada sam shvatila da sam napravila toliko pogreški u životu, bilo malih ili velikih.
Nisam imala dovoljno vjere u ljudeza koje sam mislila da ih volim...
Sve ovo je tako zbunjujuće...
Post je objavljen 14.09.2006. u 20:04 sati.