E, najprije da VAM SE SVIMA ZAHVALIM NA ČESTITKAMA I LIJEPIM RIJEČIMA!!
SVIMA!!
Onda ću malo pisati o cuckima.Psićima.
Gledam, nastala neka pomama za malim, sklatkim, bijelim rudlavim psićima. Ima i onih debeljuškastih, sto im se guza, da prostite, na kilometar vidi. Pa ima mrvicu većih,onih crno bijelih sa zečjim ušima, da umreš od smijeha kad ih vidiš, ali u glavnom svi stanu u naručje i u torbe. Specijalne torbe, koje se časkom prenamijene u male pseće kućice, zlu ne trebalo.
Pa se pitam, jesu li to neke nove vrste pasa, koje ne mogu hodati, jerbo svi ih nose, jesu li to nekakve specijalne vrste koje zaslužuju više njege i pažnje od poneke djece, jer im vlasnici upućuju takve krasne riječi, tako im tepaju, tako ih ljube i maze, da je to nevjerovatno.
Vode ih sa sobom u šetnju, na kavu, na ručak u restoran, pa ih posjednu, ako ne u krilo, onda na stolicu do sebe, onako tapeciranu, na jastučić...vidim ja da su ti cucki stvarno pažnje vrijedni...svi im se umiljavaju...
Već sam pisala o tome kako je onomad cucak iz ženina tanjura jeo, lizao, pače, svom slašču...
Sjećam se nekada da psi baš i nisu smjeli u restorane, ili u autobuse, ili tako, na neka javna okupljališta, na primjer, na kupališta...danas tome nije tako, nešto se stubokom promijenilo.Ponekad mi se čini da su te životinjice vrjednije dužne pažnje od dvonožaca...
Recimo, nema tome dugo, neko jadno pseto, izmaltretirano putovanjem i vrućinom, ispovraćalo se taman pred ulazom u mjenjačnicu. Teta vlasnica, mlađa žena ugodne vanjštine, obnevidjela je od brige, tražila vode, cviljavim glasom tepala životinji, ali izbačeni sadržaj nije ni pogledala...a, dobro, osim što su mi suze došle na oči, ne od tuge, nego od gađenja, ništa strašnije nije se desilo...uzeh kantu, napunih vodom, i ode...
Prekjuče popodne, padala je kiša, uđu kod mene ljudi, muž i žena, onako, ljubazni...odjednom se u zraku osjetio nepodnošljiv smrad, uveli su psa, mokroga, vjerovatno i od mora, zlatnog retrivera....Ljudi moji kako je to smrdilo, a mjenjačnica mala, i onako je u njoj zagušljivo, osim kad se klima upali...
Zamolila sam da psa izvedu van, ali to je bila greška...odjednom su postali arogantni, uvrijeđeni, odustali od posla, prosvjedujući su izašli van...Pa, bemti mene, koji je sa mnom vrag? Što je to u mojoj glavi da ne mogu razmišljati kao ostatak svijeta? Pa zar mi sad i smrad psa smeta??
U glavnom, još dobrih desetak minuta unutra se nije moglo ući. Jel' se psi peru?
S druge strane, tek rođenu djecu trpaju u vreće od krumpira, još i kamen stave unutra, sigurnosti radi, i bacaju u more...znam da su se tako ljudi nekad rješvali viška štenadi i mačića...Pa vi recite: jesam li ja zbilja pobrkala lončiće ili ovaj svijet ide k vragu, polako ali sigurno?
Tamo, pak, nekakvi drugi ljude vode krvoloke, uzgojene vrste od čijeg vam se pogleda ledi krv u žilama, bul-terijere, pit bul terijere...morali bi imati brnjice, morali bi biti pod paskom, ali rijetko ćete vidjeti da ljudi to rade...i još se pravdaju time da oni "znaju što njihov pas misli..."- da, mo'š mislit...
Jesu li te životinje isto pomodarstvo, da li i one spadaju u modne detalje i detaljčiće, kao cipele, marame, narukvice, auti...? Ništa ja to ne kužim više...
Onda odem u DM, najpraznije police uvijek su one s hranom za životinje...svjedokom sam toga da ljudi rađe sebi neće kupiti hranu, ali za ljubimca mora biti...pa kad vidiš sve te konzerve, šarene loptice, pa za ovu vrstu, pa za onu vrstu...ne razumijem kako su nekada te životinje preživljavale od ostataka iz kuhinje...
NAPOMENA: da ne bi ispalo da ne volim životinje. Volim životinje, doslovce ne bi ni mrava zgazila, pauke i bube stavljam na papir i bacam van, jedino su mi škorpioni i zmije brrrr....Žao mi je kad vidim kako ljudi nemilsordno ostavljaju nakon sezone brdo pasa i mačaka na milsot i nemilost...žao mi je kad vidim kako se pojedinci ponašaju prema svojim kućnim ljubimcima, iskaljuju na njima svoj bijes i frustracije...Nije mi jasno kako ljudi ne razumiju da dovesti pse u dugo okruženje, u drugo podneblje, među druge ljude u gužvu i vrućinu, nije toj životinji milo i drago, jer životinja nije čovjek, nego da joj je to mučenje...a kad je muče, životinja reagira...neprimjereno i neočekivano...
E SAD ĆEMO MALO UPDEJTATI, KAKO SE TO LIJEPO KAŽE: NE MOGU NI NA VLASTITI BLOG, A NI NA TUĐE, TAKO DA VAS NE MOGU NITI KOMENTIRATI...
@KENGUUUUUR:vidim da vidiš probu, al ne kužim kako ti otamo možeš na moj blog, a ja odavde ne mogu...a rekli su obrnuto...šmrc...:((
Post je objavljen 10.09.2006. u 18:25 sati.