Marketing
Bez leptirića, al' ipak
Spremam se u kino. Ovaj put ne idem zato što sam vidjela dobar filmski plakat nego zato što manično obožavam Almodóvara i jedva sam dočekala da se i kod nas krene prikazivati (i ne mogu me nikakve loše kritike pokolebati!). :D
Al' dok sam tako, spremajuć se, peglala košulju, palo mi je na pamet da filmove vrlo često biram vodeći se plakatom koji vidim. Imbecilno, to svakako, ali ni sama ne sumnjam kako i iza takve rabote ko što je slaganje plakata ne stoji cijeli niz pravila koji prate psihološke profile raje. Hoću reć, samo nek' metnu leptiriće i ja to idem garant gledat makar film bio zadnje smeće. [sad se mala, kao, srami]
E, pa mi vrag nije dao mira i išla ja tražit tko se uopće dosjetio takvog presjajnog izuma. I nađoh ga! 1890. je to bilo, a frajer se zove Jules Cheret. Doduše, plakat nije bio reklama za određeni film nego je davao informacije o tome kad se koji filmić prikazuje.
Nedugo zatim, 1896., M. Auzolle je dizajnirao prvi pravi filmski plakat i to za film L'Arroseu Arrose.
Evo kako je to izgledalo prije 100-ak godina: ola la.
Meni su bile interesantnije naške inačice istih: Posljednji tango u Parizu, Prohujalo s vihorom, Smrt u Veneciji, Kum, Apokalipsa danas...
A ja se odoh vratiti. :)
Post je objavljen 09.09.2006. u 20:20 sati.