Ako postanje u budućnost funkcionira, ovaj će se post objaviti u taman toliko sati u koliko je mene moja mamica prije točno 32 godine rodila. Ja ću u to vrijeme biti negdje vani s ljudima koje volim i proslavit ćemo moj rođendan. Ove godine ne pravim party na blogu, ali možda dogodine... Bit ćete pravodobno obaviješteni!
UPDATE: Hvala svima na čestitkama, evo obavijestit ću vas i da je rođendan baš bio dobar i da su mi bivši učenici u par navrata izmamili suze na oči, tako je lijepo kad te se sjete djeca koja su prije par godina završila školu i otišla, ali se redovno jave... Nerado zvučim kao poremećena učiteljica koja ne zna ni o čemu osim o svojim učenicima, ali zbilja su me najviše obradovala dvojica mojih bivših učenika - nazvali su me sinoć pred polazak vani: Javila sam se, kad začuh prvo klavir, a onda i njih dvojicu i pjesmu. Prvo - pogodili su pjesmu. Drugo - lijepo pjevaju. Treće - ako ikad budem imala sina, želim da bude kao Sergio! Eto, to je moja rođendanska želja!
Jana i Marta su mi cijeli dan priređivale razna rođendanska iznenađenja, crtale su, bojale, smišljale pjesmice, sve mami u čast! Do suza sam se smijala, Jana se očajnički trudi da se sve rimuje, a Martina glavna briga je kako nadglasati sestru... Darling je bio originalan, kao i uvijek, uostalom. Bogu zahvaljujem za jedan baš sretan rođendan, a vama svima još jednom na čestitkama. I sad odoh ispeglat veeeeeliku hrpu robe za idući tjedan. Živjeli!