Danas su igrali ovi nasi baletani s Rusima. Cak sam ujutro mislio, pa ajde da pogledam utakmicu ali nije me dugo drzala ta volja. prelijepo je vrijeme da bih ga proveo uz tv gledajuci 22 umisljena lika. Umjesto toga otisao sam na laganu turu biciklom po gradu, onako bez napora. Svako malo me ulovila zelja da skrenem van grada i odvezem se negdje u brdoviti dio, tek toliko da si malo "izgustam". Ali ne, nekako sam pametniji, nisam otisao. ipak jos ne smijem. Pa nekako cu izdzati jos malo. Nadam se samo da cu konacno zalijeciti to sr... . Znam da je sebicno ali nekako bi mi vise odgovaralo da ovaj vikend bude kisoviti jer se onad ne bih zamisljao na nekom vrhu, na nekoj livadi ili biciklom kraj nekog jezerca, rijeke. Nisam bio nigdje vec 5-6 vikenda. Puno previse. Ali ipak mi ovo vrijeme odgovara kad radim, jer ipak je puno lijepse ovako. I lakse. Nekako se bolje osjecam. Da li je to zbog vremena ili zato sto sam razgovarao s njom, ne znam... Zapravo znam... Dani su ipak laksi, vecerima me lovi tuga...
Sutra je novi dan. Sutra je novo sunce. Ili ono staro? Nema veze, glavno da nam svima sija...
ponekad cutim
zapravo se odmaram
cemu da se umaram
propadam
Post je objavljen 06.09.2006. u 21:05 sati.