sad je sve gotovo i sve je za sad okej
osjećam neku emocionalnu prazninu..
moj veliki sin je danas operiran... slijepo crijevo, crvuljak, apendic..ne znam dalje, nije važno
počelo je u nedjelju navečer bolovima, proteglo se na cijelu noć, sa temperaturom, nadražajem na povraćanje i sve već kak ide. pa smo jučer prijepodne zatražili liječničku pomoć. Hodali od nemila do nedraga po ambulantama i labosima... kud je bio ponedjeljak, tu se još u bolnici počeo primjenjivati novi računalni program, doturima su "oduzete" pisaće mašina i stavljeni na stol lijepi lcd monitori, pokraj štampači i sve se zakompliciralo, naravno. Sistem se rušio, pacijenti načekali, mnogi odustali i otišli kućama, pa pokupili tuđe uputnice. Tak je jedna žena čekala od 9 do 14,30, da bi se ustanovilo da joj je "nestala" uputnica, a ima nečija tuđa, od nekog koga nema... Uz to sve vrućina, zadah bolesnih tijela, mog sineka lovi groznica.. ma, grozno. Nakon trećeg pregleda odlučili su ga ostaviti u bolnici na promatranju. Još danas ujutro, činilo mi se kao lažna uzbuna..a onda je nazvao i rekao da za pola sata ide na operaciju... svega sam se sjetila, od slučaja mladića koji je zbog iste takve, relativno bezazlene operacije bez noge ostao... do sinoćnje prve epizode neke nove humorističke dr serije u kojoj mladom specijalizantu daju da operira slijepo crijevo za prvu operaciju, i on, naravno zabrlja.. ne znam zašto, al prebacila sam program..
moj nije operiran laparoskopski, već klasično
pričala sam sa dr koja ga je operirala. kaže - uvijek se nešto može zakomplicirati, od infekcije rane do nekih drugih stvari, al za sad je sve ok..
eto, umjesto priče zašt me nije bilo na festivalskom trgu, ili kako je prošao prvi dan u šestom razredu ili izvješća iz vrtića ( a jutros smo i plakali..) ... ja sam sa mislima na kirurgiji, u sobi broj 18...
Post je objavljen 05.09.2006. u 13:40 sati.