Kukavičica se javljala svakog punog sata pa i nakon što sam pojeo grah
i iskapio čašu portugisca, jer bilo je već sedam poslijepodne, a Mazu-
rin je spustio novine na stol i smiješeći se pogledao prema ptičici
koja se samo na tren ukazala i nestala iza prozorčića smještenog ispod
malog krovića zidne ure.
- E, pa ne bumo dali da našem gosponu i dragom prijatelju čaša bude
prazna, a vi ne bi niš'rekli Blaž? Samo mučite i čekate da se striček
Mazurin sam sjeti naliti vam!
- Ja vam dragi moj Mazurine nisam previše sklon piću, - rekoh - a moram
se danas trijezan dovesti do dućana u kojem radi moja supruga i zajedno
s njom natrag doma.Ipak, neću vam odbiti još jednu čašu kad već tako
ljubazno točite, ali to će mi, znajte dobro, biti zadnja.
- U redu Blaž! Nemam ništ protiv! Ja vas razmem i ne bi štel da vam
zemeju vozačku pa da me proklinjete i pokojnu rodbinu mi spominjete.
Za Mazurina do tog trenutka nisam bio na čistu da li je pušač, a kako
ne volim da ljudi u mojoj blizini dime, strahovao sam da će na red doći
njegove omiljene cigarete. Posegnuo je desnom rukom prema unutarnjem
lijevom džepu svog iznošenog sakoa i bio sam siguran da znam što me čeka,
ali ugodno sam se iznenadio kad je izvadio kutijicu u kojoj su zveckali
mentol bomboni. Ponudio mi je da uzmem jedan, ali mi u tom trnutku nije
odgovaralo pa sam odbio ponudu i zahvalio mu.
Ne mogu opisati kako mi je taj čovjek u tim trenutcima postao drag.
Cuclao je glasno svoj bombon i rekao kako mu je to zamjena za cigarete
kojih se morao odreći zbog problema koje je imao s alergijom na pelud
ambrozije.
- Znate Blaž, meni ovi zelenjaki tak fino pročiste dišne puteve! Jedna
ih je moja stara prijateljica, krojačica i švelja po zanimanju cijelog
života voljela cuclati i mogu vam reći kak sam uvjeren da je baš zbog
toga doživjela duboku starost. Neki dan je proslavila osamdesetšesti
rođendan, a još uvijek kroji i šije i tak se uzdržava. Cijeli je svoj
život šivala. Nikad nije nigdje radila i penzije nije zaslužila. Susedi
veliju da bu nas sve nadživela!
- To je uistinu zanimljivo gospon Mazurin! Šećer, mentol i malo zelene
boje...možda je baš u tome tajna dugovječnosti?
- A vrag bi ga znal dragi moj Blaž!
Nastavit će se ...
Post je objavljen 03.09.2006. u 22:46 sati.