Ubrzo se pojavila noseći jelo na poslužavniku. Prišla je stolu i zaželjela mi
dobar tek. Otišla je zatim natrag, donijela stakleni vrč pun rumenog i mirisnog
vina te dvije čaše za Mazurina i mene.
- Evo dečki! Bute si spili malo vinčeka. Bude vas zgrijalo i razveselilo!
Mirisalo je vino, ali mirisao je i grah s dvije kriške kuhane slanine što su
izvirivale iz smeđe tekuće mase. Iz njih su se izvijali pramenovi pare. Bio sam
gladan pa sam uzeo krišku kruha, a onda žlicu i bez razmišljanja počeo jesti.
- Dobar tek gospon!- reče Mazurin.
- Hvala, gospon Mazurin i oprostite kaj vas nisam ponudil, ali mogli bi si probati
jednu krišku ove fine slanine...- žvačući zalogaj, ponudih ga ja.
- Je, kad ste tak darežljivi, zakaj to ne bi i iskoristil? - reče Mazurin i uze
krišku raženog kruha. Zatim uze vilicu i nabode jednu od kriški slanine, stavi je
na kruh pa brzinom munje zagrize i počne žvakati ukusan zalogaj.
- Ti bokca!- reče Mazurin- Ovakvu ukusnu i dobro kuhanu slaninu nis' već dugo jel!
- Da!- potvrdih i rekoh još: - Upravo zbog tog divnog okusa slanine i graha znam
ovamo navratiti kad sam gladan, u prolazu, a znam da me doma ne čeka večera,
jer moja vam supruga, znate, radi u smjenama i neki put sirota ne stigne skuhati
pa mi onda telefonski javi, a ja joj samo kažem da ništa ne brine i da ću svratiti
do "Jožekove kleti" na jedan dobar grah...
Dok sam ja to izgovorio, Mazurin je smazao kruh i slaninu, dohvatio vrč, stavio
čašu pred mene i sebe, a zatim istim redosljedom napunio obje i rekao kako će
mu baš prijati vino poslije tako dobre zakuske.
Digao je svoju čašu u zrak i nazdravio mi, a ja sam iz pristojnosti uzvratio i otpio
dva gutljaja dobrog portugisca. Nastavio sam zatim s obrokom dok je Mazurin
čitao jučerašnje novine koje je našao na svom dijelu stola. Čitao je neki članak i
tiho negodovao, klimanjem glave lijevo-desno i mršteći čelo, tako da su mu se
guste obrve pri tom gotovo susretale u korijenu nosa.
U "Jožekovoj kleti" je vladala relativna tišina koju su povremeno prekidali zvukovi
iz kuhinje ili poneki automobil što bi svakih minutu-dvije prošao periferijskom
cestom kraj koje se krčma nalazila. Čuli su se i otkucaji starinske zidne ure, ali
ja sam boraveći na tom mjestu uvijek imao osjećaj kao da je vrijeme stalo.
Nastavit će se...
Post je objavljen 03.09.2006. u 00:49 sati.