Marketing
avantura zvana Poros ili ti kako utopiti sve iluzije
Eo editirano danas..
Ehehe, kako vrijeme leti...
mogla bi pisati o cijelome proslome tjednu, al onda bi moji postovi stvarno poprimili necitljivu dimenziju, pa sam odlucila skoncentrirat se samo na vikend..
ono sta se desava preko tjedna ionako svi vec vise manje znate.odokativno.
nakon brojnih kontemplacija i pregovora konacno smo dosli do jednoglasne odluke- idemo na Poros.Kako li smo dosli do te odluke nikom bas nije jasno, al mislim da je na poslijetku presudna bila kolicina teksta u lonely planetu..
takve genijalne odluke nastavili smo donositi tijekom cijelog vikenda. Nema kaj, 6 genijalaca..
u iscekivanju metroa..
porrroooossss...
MOram priznat svima nam je prvi dojam bio-joj kako simpatican otocic, a vjerojatno bi tako i ostalo da nismo realizirali svoje genijalne planove.
S obzirom da nas je glad vec navelko izjedala iznutra osli mi na rucak. Tu smo na "special spagete" i "special pizzu" cekali kojih cuku vremena, al nakon kojih 6tjedana u Grckoj, vrijeme postane tako relativno..
i tako je nakon rucka pala jos jedna odluka- rob je random napiknuo jednu usamljenu plazu _na drugom kraju otoka_,kao ajmo tamo spavat da nas niko ne gnjavi. a mi svi komuve bez glave- joj ajmo.
I onda jos pitamo konobara kaj on misli o tome, a on kaze da je to njegova najdraza plaza.
Pa reko , aj super,valjda momak zna..
i onda on nama veli da rentamo skutere,al mi smo pametniji i skrti pa velimo da cemo hodati..
GEnijalna odluka za genijalnom odlukom.
I tako mi krenusmo..
U pocetku je sve islo glatko, ok, bili smo malo skuhani i sve to,al bilo je ok.al kako je vrijeme odmicalo,a sunceko nas przilo, poceli su se javljati prvi znaci umora, a culi su se i prvi uzdasi:"Zasto,ali zasto, nismo rentali skutere??". Tu sam i ja vec zaboravila na 3 Humbertove nesrece na skuteru u jednome danu, i bila sam spremna zajahati u nepoznato na dva kotaca sa veselim Brazilcem.
Medjutim, htjeli mi ili ne, u tome trenutku smo vec bili usred niceg povrh brda, i nije nam preostalo nis drugo doli put pod noge - peri dalje..
a neki su donjeli jos genijalniju odluku(David i Amin) i rentali bicikle-koje ce na kraju gurati skoro cijelim putem jel je sve uzbrdo:D
Ok bilo im je lepo na nizbrdo dijelu, dijelu koji je btw velikim dijelom preodredio sudbinu koju cemo Humberto i ja dijeliti zahvaljujuci zuljevima koji su od srece sto idem nizbrdo iskocili na mojim lepim tabanima..
putem prema naletili smo i na invaziju koza sa simpaticnim stricekom pastirom koji je odlucio pocavrljati sa nama na grckom iako smo mu mi uporno ponavljali da ne razumijemo..
kad smo ovo vidli mislili smo da se sav trud i znoj isplatio-pa to je nasa plaza snova (iluzija se brzo rastopila kad smo stigli tamo..:) ) BIo je to kratak trenutak opceg odusevljenja..
no kako smo se primicali odredistu nase iluzije su se pocele polako topiti...plaza iz snove ima pijeska dovoljno za omanji djecji pjescanik, ne mirise najbolje, i ima jedan trosan barkamp kucicu.Tuseva naravno nema..
na "plazi iz snova"..
a tek tulum-pogledajte samo te nabrijane face..
genijalci..
U trenucima ocaja poceli su se radjati novi genijalni planovi poput ideje da idemo po noci pez svjetla natrag, do toga da decki ostave biceve tu na drugom kraju otoka i idu skupa sa nama nazad tako da uzicamo neke lokalce (citava 3auta) da nas povezu..
I na kraju ko za vraga neki simpa grcki par srednjih godina nam je spontano ponudio prijevoz.
Odluka je trebala bit instant i tako smo Humberto i ja osli sa njima sa ciljem ocuvanja mojih stopala i prevencije od novih zuljeva.
Prvo smo bili jako ponosni na sebe- par nas odbacio na simpa plazu di kao mozemo spavat bez beda, u blizini jeftina birtija-di ces vise.
al sve su se iluzije ubrzo utopile u moru komaraca kad smo pokusali spavat.
prvi krevet-nije bas upalilo..najezda prokletih krvopija..
drugi krevet- ni to nije bas upalilo..ponovo najezda- a tolkoje vruce da nema sanse da spavamo umotani u vrece..
Tuzni umorni i kronicno iscrpljeni krecemo prema gradu putem u nepoznato.BIli smo spremni sjesti na prvi trajekt za Atenu,ukoliko takav postoji. NIje postojao..
NAilazimo na slasticarnu i ubijamo tugu u socnim kolacima oko 2 ujutro- di ces bolje:)
Hodamo, hodamo, ne znamo sta bi. Trazimo antikomaritis- sve je zatvoreno.
NAposlijetku nailazimo na trafiku, ali ima samo one spirale. NIs kupujemo mi to.
Al do tad smo vec tolko krepani da nemamo snage hodat skroz natrag do plaze.
JA genijalno predlazem udubljenje u zivici malo zaklonjeno autom i vlakicem u samome centru.
Humberto ubrzo pristaje, i zajedno odlucimo se praviti jaaako glupi ako murija dodje.
naposlijetku smo spavali tu:
budjenje oko 7..KAvica,tost.. Plaza,plaza plaza i doma..
Ako nista drugo cijelo vrijeme smo sejaaaako smijali nasoj maloj avanturi..
Post je objavljen 31.08.2006. u 09:44 sati.