Držim te za ruku u mislima na krilu leptira...
Dah ti je na školjci moga uha i dišeš glasno da znam da si tu!
Ja se smijem jer se volim smijati i ti znaš da sam sretna...
Vjerujem u ovo i nekako mislim da će sve doći na svoje mjesto i da ću se jednog jutra probuditi,rosa će mi kapati niz snene trepavice,a ti ćeš mi donjeti šalicu kave s malo mlijeka jer takvu najviše volim!Želim da mi opet staviš kockicu čokolade u usta i da me tjeraš da pojedem još koji komad pizze..naručio si mješanu jer takvu volimo i ti i ja!
Želim da slušamo Massima kojeg si mi ispržio i da gledamo tekmu i ljubimo se od sreće što su naši zabili gol i da se ljubimo od tuge što su naši primili gol...
Hoću da mi pokažeš svoj grad,želim saznati gdje si pao s bicikla kad si bio klinac i kojoj susjedi si krao trešnje kad su bile najslađe i zabranjene,naravno!
Reci mi da si tu i kada nisi,da me želiš kada si tamo gdje ja nisam..tako je malo potrebno i sve će biti kako treba!
Pišem ti sad ovako,potiho,tajno da ni ne znaš..al želim da osjetiš..ovaj povjetarac koji te upravo okrznuo su moji osjećaji koji su tako nježno strasni i tako tiho glasni da me bole u ovoj tišini..jedva čekam da ih s tobom podjelim!..mislim da bi te mogla voljeti...
Post je objavljen 28.08.2006. u 22:22 sati.