Napomena: ovo nije moja dosjetka, to je slušano sinoć na fešti....eto, takav nam je sklop...
Jedno specijalno izvješće o turizmu.
Moja slobodna procjena - ova sezona je pukla. Sigurno. Ljudi je bilo, ali gostiju - ne.
Lipanj - moglo je i bolje. U srpnju, točnije 4.srpnja, izležavali smo se na plaži u miru i tišini, nigdje nikoga.Možemo mi pričati o Svjetskom prvenstvu u nogometu, bila su prvenstva i prije četiri godine i prije osam i prije ...., i, gle čuda, uvijek po ljeti, pa je opet bilo više turista. Osim toga, tehnologija je uznapredovala, sad je svaka radnjica sa dva stola imala bar po jednu plazmu, prije toga baš i nije bilo. Dobro, prvenstvo se održavalu u našoj blizini, što prije nije bio slučaj, ali ipak...baš da su svi ljudi čija je Hrvatska inače destinacija žrtvovali svoje godišnje odmore za par dana u Njemačkoj, to mi nekako i ne drži vodu.
Prije mi drži vodu sramežljivo progurani podatak da su se cijene i opet neumjesno digle, i to ne samo kod nas, a da je ponuda ostala ista - čitaj : nikakva.
E, sad, da ponovimo naučeno.Kad dođeš u moje malo mjesto - moje, ma vidi ti nje! - a došao si sa obitelji, koja, recimo ima dvoje ne baš male djece, nešto novaca ušteđenih za prosječan provod i volju za kratkotrajnim izlaskom iz svakodnevnice koja traje ostalih 50 tjedana u godini, ostaneš malo zatečen. Zašto?
Pa evo:zna se da djeca trčkaraju na svako mjesto gdje ima drangulija. Naročito ako te drangulije trče za njima. No, kako roditelji danas pokušavaju, barem neki od njih, od malih ljudi stvoriti nešto drugo, a ne samo potrošače, željeli bi, recimo, tu djecu odvesti na neko mjesto gdje se mogu poigrati, gdje postoji nekakav sadržaj koji će za dijete biti zanimljiv i interesantan, a da to nisu samo dvije ljuljačke, dva slonića za njihanje i klackalice.Osim toga, kad se skupi dovoljan broj ljudi, do tih sprava se ne može ni doći. Postoji i mini-golf, ali naveče u deset sati, osim što je dovoljno mračno da ne vidiš ni stazu, a kamo li lopticu, završava i radno vrijeme.Bio je tu i luna-park, no nije isplativo, vjerujte mi. zabava tipa guma na vodi, banana i padobrana koje vuče gliser opet može proći jednom ili nijednom, što radi cijene, što radi straha.
Dakle, preostaje jedino pokupovati bezvezarije u stilu raznih luftića, maski, peraja, pataka, krokodila i inih divota, pa put pod noge i na plažu.A na plaži nema mjesta. Ili ima, ali, eto, tik do onoga kojeg ne poznaš i baš ti se ne mili doticati ga se, nekako ti je bljak! Ima na toj plaži i trampulin, plaća se 10 kuna za pet minuta, kad god me klinci pitaju lovu za to, odgovaram kako mogu besplatno skakati do mile volje, da mi je plaćanje skakanja jednako plaćanju disanja...dobro, tu fazu smo prošli...osim toga, vidjeli smo mi dosta nezgodnih padova, lomova i napuknuća kostiju, tako da ni to baš nije bezazleno...
Podalje je jedan mali dio pjeska, tzv. pješčanik ograđen ogradicom od bambusovine, tako, otprilike 12 - 15 kvadrata....plastični dvorac, koji se odavno raspao, pa ga nema tko pospajati...nešto pobacanih kantica i lopatica, a pijesak nije promijenjen, koliko ja znam, već godinama...pa kad se sjetim zimskog perioda, pa i ljetnih jutarnjih sati, kada svi psi i pokoja mačka prošeću ovuda, malo mi se gadi...pa onda gledam kako ljudi puštaju malce bez gaćica ili pelena unutra, pa se ta djeca valjaju u tom pijesku, ulazi im u oči, usta, uši...fuj!
Zato, luftić pod ruku i na kupanje.
Djeca plivači našla su si ovo ljeto zabavu.Na udaljenosti od 50-ak metara od obale,postavljene su plutajuće reklame za Jamnicu...i naravno da su klinci našli mjesto za provod, a ni to nije bezazleno, nije igračka, već svrsishodna stvar - reklama.
Ima i pedalina, sandolina - jedna - , vodeni bicikl - jedan...
I kafić - jedan, pa onda još jedan, pa onda gelatteria, pa pizzeria, pa fast food, pa opet tako redom...
I sve to još nekako funkcionira pod dva uvjeta:
1. da je čovjek došao sa isključivom namjerom kupanja, sunčanja i spavanja;
2. da je lijepo vrijeme.
Onog trenutka kad padne kiša, gotovo je.
Brojem i slovima, nema se što i mena se gdje. Ni odrasli, a još manje djeca.Nema niti jednog mjesta, osim birtija i sladoledarni, gdje bi čovjek mogao ugodno i korisno provesti vrijeme. Alternativa je - sjesti u auto i krenuti put drugih mjesta na Krku, ali onda je to gužva i čista gnjavaža.
Večeri u ovom mom mjestu, priča su za sebe...u 11 sati nema više nikoga nigdje, a ne može ni biti jer nema ničega što bi ljude privuklo. Ove godine netko kao da je bojkotirao Njivice. Nekoliko dana ništa se ne čuje i ne vidi, od glazbe ni "G", osim časnih iznimaka, Inki i Indijanaca koji donesu svoj mali agregat i sviraju nešto što je sve, samo ne autohtono.No, ipak, svira se....
Onda se desi, i to jednom u cijeloj sezoni, da u krugu od stotinjak metara pjeva klapa Krk, klapa Kastav, a na rivi je vezan brod na kojem svira bend...mislim, divota...i onda opet danima ništa. Ovo ljeto sva su događanja, ako se to tako može nazvati, premještena u Omišalj, vjerujem radi proslave stogodišnjice turizma u tom mjestu... to što se općina službeno zove Omišalj-Njivice, očito nikome ništa ne znači...to što u Omišlju turizam baš i ne funkcionira, a poradi petrokemije, to isto nema veze...ipak je tamo "centar" i jasle sa kojih se hrane općinari...
Ipak, sinoć se dogodilo čudo.
Kasno najavljeno i ničim izazvano.Fešta!
Doduše, ni to nije prošlo normalno, jer su najprije trebale biti održane "Igre na moru", prvi pokušaj upropastilo je nevrijeme, a ovaj ne znam što...navodno su članovi ekipa iz drugih mjesta otkazali nastup iz ne znam kojih razloga...tako, ljudi se skupili, a natjecanja nigdje...
No, u devet sati počela je glazba,tradicionalni, sa uvijek istim repertoarom, bodulski band "Aquarius & tabako"...drvene klupe, pivomat, frižider sa sokovima, vinčina i RIBE, LJUDI MOJI, RIBE, VJEROVALI ILI NE!!!
Ne znam kako, jer se obično nude ćevapi i filetino, Željko sa Sunseta nabavio je friške srdele, a da bi stvar bila bolja, dijelio ih je besplatno! NITKO NIJE NAPLAĆIVAO SRDELE.I to pristojne porcije, veliki komadi, ukusni, svježi...da padneš na dupe!!
Istina, sve to uvijek sliči na selsku svečanost, samo su vatrogasci falili, pa da bude prava vatrogasna fešta - šalim se! - ali skupilo se puno ljudi, koji su jedva dočekali malo zaplesati i opustiti se.
APDEJT: MAJKU MU, POJELO MI JE OSTATAK POSTA, NAPIŠEM KASNIJE, IDEM TRAŽIT DJECU...
Dakle, valjda je to opuštanje i punjenje baterija ono čemu služi godišnji odmor, ili sam ja i opet u zabludi? Doduše, bilo je tu stvarno lijepih pjesama, recimo, "Joj Ano, joj Anice, ne na pišu, ne na pišu bez kabanice...", pa onda splet pjesama Zdravka Čolića, pa Dalibora Bruna i ostale friške i prepoznatljive stvari...ali neka.
Zapravo, što ja time htjedoh reći?
Da, kao i u drugim segmentima države i politike, ni Turistička zajednica Hrvatske ne radi skoro pa ništa.Jer, Krk možda i je najveći otok na Jadranu, ali to je maleno k'o malo veći džep i svako svakog zna, naročito se društvo iz branši poznaje, a oni koji kolo vode, još i više..naročito oko Božića, Novih godina i raznih manifestacija kada treba skupljati strane dnevnice po prezentacijama tzv. hrvatskog turizma...dakle, mogli bi se tu i tamo naći, pa napraviti nešto konkretno, recimo, dogovoriti se i koordinirati događanja tijekom par tjedana turizma na otoku, jer dogodi se da se danima ništa ne zbiva, a onda u jedan vikend strpaju sve koncerte, izložbe, fešte i sve što se može zamisliti i to po svim mjestima Krka istovremeno...i što je najinteresantnije od svega, ni u jednom mjestu na Krku ne možete naći plakate za zbivanja u nekom drugom mjestu...k'o da smo na suprotnim krajevima svijeta...ali zato imamo usmenu predaju...
Što će reći da 50 tjedana u godini nije dovoljno da bi se "pripremila sezona", jer, nekako, imam dojam da se uvijek sve radi zadnji čas, ishitreno, svi su u nekakvoj panici, svi, kao, nešto rade, na vrat-na nos...a u biti, što? Neka mi oprosti i Bog i ljudi, ali ovo je sve jad i nevolja.
Jer nikoga nije sram što je ljudima dosadno, nikoga nije sram što su plaže prljave, i to dobro prljave, bez obzira na Plave zastave, nikoga ne peče savjest što je prilaz moru za invalide tako sklizak i neočišćen, da invalidi ne smiju ni prići, a i zdravi bi lako mogli postati invalidima...
A svi se, kao, bore za gosta, svi laprdaju o tom gostu kao o svetinji ( a jedva čekaju da mu rep vide...), čak imamo i reklame koje nas pozivaju na osmjeh i pristojnost (zar je to potrebno u jednoj zemlji sa tradicijom turizma??), vrlo učeni ljudi zbrajaju noćenja, popijene mineralne vode, prave statistiku, a i dalje se neki ljudi netragom gube od ulaska u Hrvatsku do izlaska iz nje nakon sedam dana..pričaju o gay-turizmu kao novoj mogućnosti ostvarivanja jedine smjernice: prodaj i uvali...
Ma, naravno, fakulteti, magisteriji i doktorati naših učenih turističkih stručnjaka, dobra su podloga za dobar život svih nas u Hrvatskoj.Na koncu, mi smo jedna država koja tradicionalno ubire plodove od te grane privrede, svake godine sve bolje.
E, PA DRAGO MOJE DUŠTVO, PO OVOME TANKO BUMO KAKALI OVE ZIME...
Post je objavljen 27.08.2006. u 19:33 sati.