Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kumfather

Marketing

DADILJANJE

Protekli tjedan uzeo sam slobodne dane, jedna od prednosti moje samostalnosti. U teškim pregovorima/dogovorima sa svojim poslodavcem, aka samim sobom, izvukao sam čak dva tjedna dopusta, neplaćenog.
Razlog uzimanja dopusta je prilično mali (oko 85 cm), prilično lagan (12-ak kg), prilično mlad (godina + 1 mj.), prilično svojeglav (na mene) i prilično moj sin (ma totalno moj!). Kumamother je ponovo krenula zarađivati, jaslice počinju za tjedan dana i tako je logičan izbor sinočuvara pao na moju malenkost. Što bi rekla poštovana bloglegica Rubia, kad sam ga znao ujebati, sad ga mogu malo i dadiljati.

Babysitter – osoba koja čuva djecu dok su roditelji odsutni iliti dadilja.
Babysitting – posao i dužnost onoga koji čuva djecu.

Dobro. Kao da je to neki problem. Daš mu jest', daš mu pit', malo ga prošećeš, malo se poigraš, pokoja prljava pelena, spavanje i već je mama doma. Aha… hau jes nou/kako da ne…sve po redu.

Već je prvo jutro počeo fear factor zvan mrzim jesti, a naročito otvarati usta. Dam si ja očinskoga truda, podgrijem mlijeko, složim čokolino (btw vrlo je jestiv), juniorovu omiljenu žličicu u ruku, instaliram čedo svoje u hranilicu i tu je zapravo, na samom početku, pokušaj hranidbe već postao upitan. Mislim, kak' da ja njemu objasnim da je gladan, da ne može jesti prstima, da nije lijepo gurati prste u tanjur i onda istim tim, netom čokoliniranim prstima, pokušati tatu dragati po licu i još tucet drugih neobjašnjivih stvari. Kuhinja je nakon jutarnjeg obroka poprimila izgled ribarskog sela pogođenog razornim tsunamijem. Sredimo mi, tj. ja, apokaliptične interijere i krenemo se odijevati/oblačiti za jutarnju šetnju. U međuvremenu sam osjetio neki neugodan miris, ali pomislim, sigurno susjeda kuha fileke (ujfu!). Error no.1! U operaciji oblačenja hlačica za izlazak (naravno prije toga skidanja onih za po doma) zapuhnuo me blagi povjetarac mirisa začuđujuće sličnog sranju, u smislu velike nužde. I bi sranje. Kumsin me zadovoljno pogledao i nevino mi podrignuo u nos. U kovitlacu miomirisa nemilih nosu mom ne dam se ja zbuniti. U sekundi su mi glavom prošle majčine upute o brzoj izmjeni posebno upijajućeg materijala, zvanog pelena, u koji povijamo našeg potomka. Brzo skinem kontaminiranu pelenu, palcem i kažiprstom nježno ju odložim sa strane, par pokreta vlažnom maramicom po maloj guzi (sa velikom propusnom moći), odlučnim pokretom krenem po novu, nerabljenu i dok sam ja izvodio ovih par radnji junior je odlučio pokazati voljenom ocu čemu još služi pimpek, osim za igru naravno. Nisam mogao vjerovati, friško presvučen, opran, namazan, u čistoj odjeći, spreman za van, kroz veliki pišoskok vidio sam kako moj trud pada u vodu, tj kako mi se popišao na trud. I majica i hlače i čarape i ja. Error no.2! Totalna nemoć. Napominjem da je poduhvat kompletnog presvlačenja izvediv samo specijalno uvježbanim postrojbama iliti kumimother osobno. A jebat ga. Trk u sobu po, od majke rodilje, unaprijed priređenu pričuvnu odjeću i jovo nanovo/ivo ponovo/i ono i ovo.

Napokon smo se dojebali do vanjskog prostora i krenuli u unaprijed brižno isplanirano traženje mladih komada (opće je poznato da žene padaju na muškarce koji guraju baby kolica). Uočismo potencijalne komade za ustrijel, izvadim ja svoje zlato van iz bolida i hrabrim korakom krenemo u opkoljavanje naciljanog plijena. Error no.3! Kumsin očito nije bio zadovoljan kumfatherovim odabirom. Prekrasna količina opušaka, papira, pokojeg ptičjo/pseće/mačjeg govanca i ostalih nehigijenskih otpadaka dozivali su mojeg sina poput morskih sirena koje su u legendama vabile mornare u propast. Ja lijevo, on desno, ja gore, on dole, totalna neusklađenost. Taktika lova propala je i prije početka. A jebat ga opet.

Nakon par sati (2 sata) došlo vrijeme za povratak u naše stambene dvore, ručak i zasluženi popodnevni odmor/spavanje. Error no.4! Objed zvan ručak je poprimio novo značenje. Samo ću spomenuti apsolutni manjak mog autoriteta i totalno ignoriranje mojih, inače solidnih, nagovaračkih osobina. Na koncu sam ja morao pojesti pripremljeno jelo i sin je hranio mene. Svaki moj pokušaj odbijanja bio je popraćen negodovanjem i ljutnjom od strane subjekta koji je trebao biti hranjen. Uspavljivanje je išlo iznenađujuće lako, bez upotrebe alkohola, lakih narkotika i ostalih nelegalnih pomagala (naravno da je ovo bila duhovita opaska…smijte se!).
Bio je to dan prvi. Jedva smo dočekali da kumamother dođe i stvarno je teško reći tko joj se više razveselio. Blažena naša mamica, daj joj Bog zdravlja! Drugi dani su već bili puno usklađeniji, ali ovaj prvi jebeno zajebat. Još tjedan dana i odoh ja na posao. Jupi! Voli te tata sine, ali...mislim mora se raditi, zar ne? Eto tako…


Post je objavljen 26.08.2006. u 18:27 sati.