valjda sam odlutala, na more, izvan i izmedju, pa ponovno unutar sebe.
vratila se na dva dana, kuci, znate, tamo gdje je sigurno i svi tebe znaju i ti njih.
kataklizma utopije.
odlazim u utorak, jos dalje.
samo zelim reci da sam ziva.
pravi zilavi stari gad, ako netko misli da me se moze rijesiti. imam jos barem dva zivota. *sarkasticni mijau*
ta eksponacija bloga, blogera, prilozi u inferiornim tiskovinama, mislim da ovo vise nije medij na kojem se moze nesto korisno, iskreno izreci.
trazimo mracniji dio mreze. samo za sebe i sve sto nas proganja.
personal note: rehabilitirani macak, vec 20 dana, sipa gadosti na listove zelene biljeznice. kad se vrati, u nadi da ce nekome pomoci, jos vise da ce odmoci, priznaje, negdje ce sigurno to morati objaviti. svi trebamo svoju publiku. koje li ljepote kad znas, da jos uvijek mozes sokirati.
koliko tuzno, kad znas, da te i to moze drzati na zivotu.
nepodnosljivo.
lako.
Post je objavljen 26.08.2006. u 17:48 sati.