Kao mala imala sam mnoge snove…maštala sam moguće i nemoguće… zamišljala svoj savršeni svijet…svoj savršeni život…
Uvijek sam smatrala da je mladost najbolji dio života…znate ono „od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“ ili „samo jednom si mlad“. Ali sada je to vrijeme iza mene … i moram priznati da sam malo razočarana…kao da ga nisam proživjela u punini…kao da su drugi to bolje iskoristili …bolje proživjeli .
Dugo me mučilo to izgubljeno vrijeme…taj osjećaj da život prolazi pored mene i ne ostavlja mi nezaboravne i lude uspomene…. Nisam ispunila svoje snove…nisam bila i postala ono što sam htjela…
No onda mi je doletjela misao … kao tračak nade… možda mladost nije moje vrijeme…možda snovi čekaju…možda moje doba tek dolazi…Čvrsto sam se uhvatila te misli koja mi je izmamila osmijeh na duši…
Oduvijek sam htjela biti kozmetičarka, no kako su me splet okolnosti, utjecaja i prilika odveli u drugom smjeru to je ostalo još jedan neispunjeni san.
U ozračju novog razmišljanja shvatila sam da to još mogu postići …da ne mora ostati neispunjeni san…potrebno je samo to dovoljno željeti…
I tako kujem nove planove za budućnost gdje ću ispuniti svoje snove…Sanjam o svom Beauty centru koji će biti poseban, po nečemu jedinstven i moj…sanjam da ću i ja ostaviti trag u pijesku...
Sada manje žalim za „propuštenom“ prošlosti …zadovoljnija sam sadašnjošću … i radujem se budućnosti!!!!!
Post je objavljen 25.08.2006. u 13:22 sati.