Imao sam par super servisa. I dobro izrađenih akcija, s dijagonalama, paralelama, do poentiranja volejem. Al', je**i ga, opet sam izgubio. Nema veze. Moram nabaviti novi reket. I dok smo se od igrališta vozili k centru, ususret drugom dijelu rituala, započeli smo priću o kolegi s kojim sam donedavno radio, i koji je svoj trojici koji smo se nalazili u autu, na neki način, predstavljao gurua.
Terasa kavane u centru je bila prazna, kao i njena unutrašnjost, s izuzetkom dvoje djece koja su se natezala u jednom separeu.
Tuborg, u nedostatku nečeg boljeg. I dok su frendovi s tenisa pili colu produženu mineralnom vodom, ja sam sprašio dva piva. Toliko mogu podnijeti na prazan želudac. Na terasi je več postajalo lagano hladnjikavo pa smo počeli pomišljati o odlasku, no u to se pojavi lik o kojemu smo razgovarali u autu. On će karlovačko, meni tuborg, još jedan tuborg i cola za frendove. "21:30, treće pivo, a nisam ručao. Neće biti dobro", pomislih. I odmah krene neka spika o knjigma i kako je "naš guru" nekome posudio komplet Jungovih knjiga. Treće pivo mi je razvuklo osmjeh od uha do uha i ukočilo mišiće na licu, oblikujući komičnu grimasu. Drugi efekt trećeg piva je bio taj da sam počeo "našeg gurua" ispitivati o sinkronicitetima, koji su mi se u zadnje vrijeme počeli intenzivno događati, znajući da je Jung pisao o njima. Četvrto pivo nije popravilo situaciju pa se razgovor razvio o tome kako su pojedine religije razvijale/suzbijale proučavanje svjenosti i kako izgleda da svijest ima puno veči potencijal od onog kojeg smo do sada spoznali. Pa onda o "polju", "crnoj tvari"...
Smrzao sam se, konačno, i odlučio krenuti kući. Sjećam se neke dvije djevojčice koje su se kikotale gledajući me, dok sam, negdje iza 23:00, u kratkim sportskim hlačicama i majici, vukući reket u torbi, pokušavao zadržati dostojanstven način hoda na putu kući.
Jutros... ona zna.
Izgleda da je došlo vrijeme da konačno pročitam šta je taj Jung napisao.
Post je objavljen 25.08.2006. u 09:25 sati.