SLAVONIJO!
Ovu pjesmu samo tebi pletem,
Svaka riječ peče i boli,
Ona dušom, dušom govori,
A srce me boli.
Tvoje ruke nebu lete,
Čekaš dijete, sretne dane, jutro da osvane.
Dani prolaze, rat je,
Moja ruža bijela
Niti cvjeta, niti vene,
A vrijeme je!
O, dobri Bože moj,
Dal je u gradu Hrvata,
Dal je na zgarištu rata
I to dijete bilo,
I pod bijelom ružom,
Te dječje snove snilo?
Nad Hrvatskom bijela ruža osta,
Osta sirotica da prkosi gadu,
Da prkosi ratu,
U ime ljubavi, ljudi i djece.
Dok me nije,
Moja bijela ruža
Suza lila i lije.
Sve moje vene cvijeće,
Nitko ništa reći neće,
Samo srce tiho govori:
Ratniče,jak si,
Razbij sve i vrati se samo njoj,
Ruži bijeloj!
Sutra će
Jesenje vode Dravom teći,
Dunje će da žute,
Ja ću
Na blatnom slavonskom putu,
Svratit da popijem koju,
Za junake kojih nema,
I ružo, dušu tvoju.
ANTE BANDOV, PROF.
Post je objavljen 22.08.2006. u 09:47 sati.