Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vakuum

Marketing

Lako je otići, ali se teško ne vratiti

I believe there is a light at the end of what has been a long and lonely tunnel
Lyndon B. Johnson


Možda je trenutak kad si najtužniji, najbolje iskoristiti za napraviti ono što te najviše boli. Otići. S naglaskom na možda.
Možda će manje boljeti. S naglaskom na možda.

Možda niste znali da je vakuum okružje u kojem je tlak znatno niži od atmosferskog i da tlak postoji zbog sile koju proizvode atomi i molekule sudarajući se sa objektom uronjenim u neki prostor. Možda niste znali da je savršeni vakuum prostor u kojem nema tvari i da, zapravo, savršeni vakuum ne postoji, čak ni u svemiru. Možda vas to i ne zanima. Sa naglaskom na možda.

U nešto više od pola godine, skoro svakodnevno, su me uveseljavali ili rastuživali ili jednostavno poticali na razmišljanje Vaši postovi.
U nešto više od pola godine često su me uveseljavali Vaši komentari. Često su mi i izmamili suzu u oku. Ali uvijek su mi dali prostora za razmišljanje, kako negdje, iza nekog čudnog nicka (čudnijeg od mojeg) sjedi netko ko osjeća upravo ono što i ja.
I čudan je to virtualni svijet. Toliko čudan, da ne znam kako bi ga opisala jednom dragom biću, da se nekim čudom, nakon 15 godina kome, probudi. Možda je bolje nikada se ne probuditi iz svog sna. S naglaskom na možda.

Micica me nagovorila na sve ovo. Krivite nju. Ona mrzi utorke i ima svoju životnu filozofiju: «Pojedi ujutro živu žabu i cijeli dan ti se neće dogoditi ništa gore». Osim ako joj Rospija dođe iz Austrije i dahom punim alkoholnih para u petak zabrani raniji odlazak s posla.

Uživala sam i uživat ću i dalje u čitanju onih koje sam odabrala i koje bi svakom mogla preporučiti;
Freestyler me očarao pričom. On uživa u svakom trenutku udisaja i izdisaja. Ja uživam čitajući taj tijek disanja.
Ddadd je čovjek kojem se događaju obične stvari na najneobičniji način. Ili samo on to zna tako prikazati.
Tajpvrajter je najdraža ljenčina koju sam ikad čitala.
Catcher je jedini, ovdje, koji s toliko ljubavlju opisuje svoj grad, da ću ga se sjetiti svaki put kad prođem pored ili zastanem u Karlovcu.
JJ, čije pjesmuljke pjevam ostatak dana, ako je dan za pjevanje.
Pjesma o jednoj mladosti, koja mi je dozvolila proviriti u njen svijet i spoznati koliko zapravo sličnih ljudi ima na svega parsto kilometara.
RiLady, dama koja se, ustvari, ne boji ništa priznati. Jaka, a opet ranjiva. Uživala sam, mila!
SKLBLZ je definitivno čudniji nick od mojega. Obečao mi je post o Thuji, jer je jedini čovjek koji može pisati o nečemu tako banalnom, a da mi riječi nakon toga još tri dana odzvanjaju u glavi.
SSpot mi uvijek izmami osmijeh na lice, a to mu je, otprilike i moto: «Puno se vesel't i ne gunđat previše». Nadam se, spotiću, da nisam previše jamrala.
Trill, blog izvjestiteljica, sa tolikom dozom humora, da su na poslu svi uvijek znali da ne radim novu excel tabelu, kad bi čitala njezina izvješća.
Mladen, kod kojeg sam saznala da je GO nešto drugo osim kratica za godišnji odmor.
Gajo i ono što on zove gluposti, ustvari je potpuna informacija svega što se događa u zemlji, a i šire. Nakon njega, uz kavu, nije mi trebala dnevna štampa. Niti komentari kolega o ptičjoj gripi, kravljem ludilu ili svinjskoj kugi.
Maria Helena i njen kokošinjac je osjećaj kao da razgovaraš sa dragom ti susjedom.
Dragon Fly, sanjarka i pustolovka sa velikim očima, čijem ću se blogu i dalje vraćati. Pa možda, jednom i pojedemo jagode...
Rahatli isto mrzi utorke. Možda bi je trebala upoznati sa Micicom. Sa naglaskom na možda. Ali koju zasigurno znam gdje ću naći kad poželim ugodnu poslijepodnevnu kavu.
Mysteries. Anđeo među ljudima. Što više reći?
Macko, kako bi sam rekao: «Ako već ideš, reci samo zbogom, ako ideš i sunce ponesi sa sobom...». Do čitanja, macko!
Snopovi je onaj koji je bistrio moj pogled. Ne vjerujte mu ako kaže suprotno.
Forza Fiume, toliko je puta otišao slušajući svoje strahove... a sada ja slijedim njegov put.
Lega svega, nad čijim sam pričama morala odmagljivati naočale od suza smiješilica. Nadam se, lega, da ćeš se vratiti.
Koki, savršena plavuša, koja samo misli da joj treba dijeta i kakvu tajnicu bi svatko poželio imati u svom uredu.
Zvončica, čiji me ringišpil toliko puta uspio probuditi iz sna.
Estrogena, koja od kenjanja zna napisati priču nakon kojeg mi osmijeh ostaje satima, pa čak i onda kad moram na wc.
Indianwoman sa svojim crticama iz života i slikom divljine, otkrila mi je svoju nježnu dušu.
Pantera. Bez tebe ovo ne bi bilo isto. Bez tvojih riječi utjehe i provala smijeha, moj dan bi bio običan. Za tebe, još jednom, želim napisati ono što je učiteljica napisala mom sinu: «Hvala ti što postojiš!»
Isil, zbog Cesarića sam odmah znala da ćeš me razumijeti i zajedno samnom cmoljiti nad svakom rođendanskom čestitkom.
Justawoman, koja se traži, a meni je drago da sam ju pronašla.
Old soul, sa nevjerojanim osjećajem za priču.
Naposlijetku i nije vještica, a ako se i varam, onda je to ona dobra, koja će uvijek pronaći prave rijeći utjehe.
Hera, s tvog bloga je bilo teško otići bez osmijeha. Ili, kako bi ti rekla: hehe!
Bobeline, sa najljepšim dnevnim boravkom na blogu. Uvališ se u fotelju, čitaš i smiješ se.
Djevojka za 1 dan. Tko ju nije čitao, puno je propustio. Jako puno.
1971, kojem sam zahvalna za panterin dizajn. Kome se divim na načinu razmišljanja, bez uljepšavanja gole istine. Koga nije briga što će ko misliti, kad će nešto smisliti. Koga sam, možda i željela upoznati. Sa naglaskom na možda.
Zlo i naopako uopće nije zlo. Dobro je čitati te. Osim ako čitaš naopako.
Babl je riznica. Ali prava. Što drugo?
Almost poznata može slobodno preimenovat blog u Planetarno poznata.
Plokmin. Iako sam ga tek nedavno počela čitati, postao je dio moga dana. On i njegova razmišljanja.
@ je majmunčić koji se odavno prestao majmunirati. Dragi virtualni prijatelj.
Erchamion, voli borovnicu baš kao i ja. Sanjar. Mjesečar. Koraci su mu negdje gore...
Auroraisa, nadam se da ćeš dostići svoje snove, a ja ću biti tu, negdje, u gledalištu, kad se to desi. I čestitati ti.
Portret snova i portret žene kojoj je pisanje zabava mašti i igra riječima do slijedeće misli.
Škorpion12. Stvarno, tko zna što sve može učitniti zaljubljena i povrijeđena žena?!
MT mafija. Čekam novi vic. Može i o plavušama.
Običan ti, hvala ti na toplim riječima, ali mislim da je sve to bila samo laž. Ograda je trebala biti malo viša. Možda bi tada bilo sve drugačije. S naglaskom na možda.

Ionako više nije važno. Ova predstava je gotova, ali pozornica nije prazna.
Bila mi je čast stajati na njoj uz sve Vas.

Ko zna? Možda se sretnemo opet, negdje. U nekoj drugoj dimenziji. Možda manje čudnijoj od ove.
S naglaskom na možda.


Post je objavljen 18.08.2006. u 19:56 sati.