Marketing
Izvještaj o mom zadnjem pušenju
Povećala sam slova u Wordu na dvadesetku. Zašto???
Zato što me majka rodila sa urođenom sklonošću prema kratkovidnosti. Pa iako sam ponosni vlasnik tri para leća sa dioptrijama (po jedna za svako oko) to ne pomaže previše kad odspavate par sati sa njima u očima.
Upravo sam se probudila i ponovo pročitala maloprijašnji text te sam shvatila da sam zadala matematički problem čije je riješenje čak i meni smiješno. Naime, ako imam tri para leća sa različitim dioptijama sa po jednom za svako oko, onda sam ponosan vlasnik šest očiju.
Astigmatizam is a bitch!
O.K. nakon što smo ustanovili činjenicu da sam po svoj prilici križanac astigmatično-kratkovidnog pauka i ce-ce muhe (jer mi se stalno spava), možemo se posvetiti još jednoj mojoj boljci.
Naime, nisam pušila cijelu vječnost.
VI koji imate trenutno prljave maštarije o meni sa 1, 2, 3 ili 8 cigareta u ustima, odite na neki drugi blog o pušenju (priznajte da ste mislili na još jednu vrstu pušenja!!!!!!! FUJ, SRAM TE MOŽE BITI!!!!!
)
Ja ovim putem i medijem skrušeno izjavljujem da nisam pušila maricu (ni Ivicu) od davnog 18-tog dana mjeseca listopada anno domini 2001.
Bila je to lijepa, doduše pomalo prohladna, ranojesenska večer. N.F.(najbolja frendica, kasnije preimenovana u V.K.- vjenčana kuma) je slavila svoj ulazak u punoljetno društvo radničke klase. Iliti 21, godinu. Bili smo tužni zbog činjenice da će prije svih nas iskusiti radosti kredita, zaduženja, u zdrav mozak jebački raspoloženih šefova i sličnih veselja, pa smo zajednički snagama pokušali utopiti tugu u alkoholu i bacakanju u ritmu muzike za ples dok su nas Jarunski papataći pokušavali naviknuti na pomisao o doniranju krvi. Niti jedna od dotičnih metoda nije žarila ni palila previše uspješno, no tada nam se na našu preveliku radost ponudilo konzumiranje marice (bez Ivice). Ironijom sudbine, dotičnu nam je ponudio najmlađi član društva, a mi smo čak pomislili da nam «mali» pokušava uvaliti origano ili majčinu dušicu. Nakon početnog nepovjerenja, demokratski smo odlučili ipak pružiti šansu nesuđenom začinu.
Ovdje moram naglasiti da nismo imali previše iskustva sa maricom. Ni ivicom.
Tu i tam poskrivečki povučen dim
, jedna frulica na dvadesetak ljudi (jebate higijene!), uglavnom skoro potpuna neinformiranost.
Zato je poslije OVE frulice uslijedila nevjerojatna reakcija. U stilu besmrtne « THE COLOURS, SO MANY COLOURS!» izreke. Ne sjećam se za druge, ali mene je bubnulo skoro ko prvi orgazam, totalno neočekivano!
Jedino čega se sjećam je da sam se svom snagom svojih bicepsa omotala Najdražem oko vrata uz riječi « Nemojmepustit, poletiću, nemojmepustit poletiću kovatromet onak BUUUM i poletiću irazletićuse!!!!!!».
Iduće čega se sjećam je da smo N.F. i ja išle u grmlje pišati jer nam se nije išlo do javnog zahoda. Hodale smo jedna iza druge, točnije ja iza nje. Nakon što smo procijenile da se moramo odmaknuti od društva kakvih 568 m u najudaljenije grmlje na Jarunu, počele smo hodati.
Nikako ne preporučam takvu vrstu rekreacije pod utjecajem male marice.
U jednom trenutku sam se počela derati za njom da ćemo se izgubiti i da ne ide tako brzo i da me pričeka da dođem do nje da nas netko ne ukrade.
Tu možda ne bi bilo ništa čudno da se ona nije od mene udaljila svega dva koraka, tek toliko da joj ne gazim po petama, no mene je i od takve udaljenosti ulovila fobija od razdvajanja.
Nakon što smo obilježile teritorij krenule smo natrag prema svjetlima auta. Krećući se prema svjetlu po glavi mi se motala misao da je svjetlost načinjena od svih boja i zašto ih ja sve ne mogu vidjeti ak nosim leće jer bi se svjetlost trebala u oku razbijati i da li ju to boli kad se razbije i da li bi i mene bolilo da mi se sva razbije u oku, što je rezultiralo mojim škiljenjem u svjetlost farova. U licu sam izgledala ko lasica.
S astigmatizmom.
Ne sjećam se ničega poslije, samo mi je dragi rekao da sam ga sexualo zlostavljala kad smo došli domu mome, no da je odustao od tužbe jer sam bila jako..... uvjerljiva.
Ustvari, sjećam se da sam bila gladna ko zvijer čim je popustilo djelovanje, ali se ne mogu sjetiti što sam jela. Prema tadašnjem stanju mog frižidera, vjerojatno sam postrugala led iz frizera, polila ga kečapom i u slast smazala.
Pouka dana:
pušite samo u dobrom društvu u kojem vas ima tko čuvati od vas samih. I kojeg možete poslije iskoristiti.
Post je objavljen 17.08.2006. u 08:07 sati.