Okrenuo sam ledja
I pratio vjetar
Jedrima svog života
Tražio sam otok
Negdje u magli
Mirnoga mora
Valovi su udarali polako
Lomeći pramac tvrd od soli
A moja ladja je plovila tiho
Kroz plavu dolinu
Ka pravoj slobodi
Ponekad sporo
U tišini bonace
Ponekad divlje
U rukama oluje
Ali jarbol stari
Što skriva svoje rane
Nikada nije
Pao u mrak
Samo je savijao
Svoja čvrsta ledja
I dizao se sam
Kao da ništa nije…
Svaku noć
Sam pratio trag
Na pučini sto leži
Zaljubljena u mjesec
i mirisom mora
daje joj svoje ruke
Luka je tu negdje,
Skrivena na žalu
I čeka moj znak
Da otvori vrata
Kad stignem i
Ostavim svoj trag u pijesku
Stat ću na tren
I osjetiti snagu….
Post je objavljen 17.08.2006. u 00:08 sati.