Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/benedictus

Marketing

Stvaranje

Upoznao sam tijekom godina značajan broj ljudi koji su poradi neupućenosti bili sablažnjeni nekim odlomcima Biblije, a poglavito odlomcima Staroga zavjeta. Jedan od temeljnih odlomaka jest upravo prvo poglavlje, poznato kao Izvještaj o stvaranju. Iako naizgled sasvim jednostavno, zapravo je vrlo duboko. Neke židovske skupine ovom poglavlju (i još nekim biblijskim odlomcima) pripisuju "kraćenje života" zbog njegove izuzetne teškoće punog razumijevanja te stoga ne preporučuju čovjeku da se udubljuje u nj prije navršene tridesete godine života. Nisam Židov, pa se nisam pridržavao ove preporuke, ali kako godine odmiču, tako uvijek otkrivam nešto novo o prvom poglavlju. Ovdje ću iznijeti tek nekoliko naglasaka koje će možda nekome biti na pomoć. Već sam se i prije dotaknuo ove teme u drugom kontekstu, pa tko voli neka i to pogleda.

Prije svega valja započeti sa jednim pitanjem: Je li Izvještaj o stvaranju (i Biblija uopće) znanstveni traktat? Odgovor je - NE. Time ne želim reći kako se ono što Biblija donosi nije dogodilo baš onako kako je i napisano. Bog je svemoćan i mudar te je moguće da stvari radi onako kako mi ne možemo razumjeti i stoga prihvatiti. Bog je u toj svojoj svemoći mogao stvoriti svijet u šest dana, kako Biblija kaže, bez obzira na znanstvene teorije koje danas jesu, a sutra nisu. Postoje struje koje doslovno tumače kompletnu Biblije te odbacuju bilo kakva znanstvena otkrića ukoliko nisu u skladu s onim što u Bibliji piše. Rekao bih da oni koji zagovaraju ovakav pristup Bibliji, malo razumiju o njoj. Postoje i oni koji ulaze u drugu krajnost te odbacuju sve što je u neskladu sa suvremenim iznašašćima pozitivnih znanosti. Takvi sigurno razumiju Bibliju još manje od prvih. Biblija nije znanstveni traktat, ali to ne znači da Biblija laže. Ona ima svoj način govora, čak bolje reći - svoje načine govora, jer postoje u Bibliji različite književne vrste. Ne bih sada ulazio u govor o književnim vrstama. Ovdje valja reći da je Izvještaj o stvaranju u prvom redu - teološko djelo, odnosno tumačenje stvarnosti (konkretno: stvaranja) u svjetlu vjere i govorom vjere, koji visoko cijeni i simbolički govor. Idemo sada na neke značajne dijelove prvog poglavlja.

Prva riječ Knjige postanka (pa tako i Biblije) jest: Berešit (U početku). Prvo slovo jest bet, a to je slovo nalik latiničnom slovu C samo naopačke. Valja znati i to da se alefbet (hebrejsko pismo) piše s desna prema lijevoj strani. Stoga bet ima zatvorene sve smjerove osim onoga prema kojem se piše. Neki tumači kažu da je upravo ovo prvo slovo Biblije zato da bi nas podsjetilo kako se ne valja previše osvrtati prema onome što nas nadilazi, niti prema onome što je ispod ili iza nas, već valja gledati u ono što je pred nama, tj. u vlastitu stvarnost, u vlastiti život.
Jedan zanimljivi midraš kaže kako je neki čovjek usnio san. Sanjao je kako se ispod mosta u njegovu selu nalazi zakopano veliko blago. Usred noći, uzeo je lopatu i pohitao prema tom mostu te počeo kopati. Dok je on kopao naišao je jedan drugi čovjek. Ovaj ga upita: "Što radiš?" Odgovori: "Sanjao sam noćas da se ispod mosta nalazi veliko blago, te sam požurio iskopati ga." Na to mu stražar odgovori: "I ja sam noćas sanjao nekog glupana koji misli da se ispod mosta nalazi blago, dok je blago zakopano čitavo vrijeme ispod poda u njegovoj kuhinji." Čovjek se vrati kući, uđe u kuhinju, počne kopati i uistinu pronađe blago ovdje. Zaista, blago za kojim svaki čovjek zaista čezne nije daleko od njega, ono mu je stalno pred nosom. Problem je što mislimo da moramo tražiti negdje drugdje, jer je naš život "preobičan" da bi imao nekog značaja.

Sljedeća vrlo važna poruka Stvaranja jest ta da je Bog stvorio sve što postoji. Biblijski pisac nalazi se u Babilonu, u izgnanstvu. Babilonci tumače u njegovo doba stvarnost na drugačiji način. Govore o mnogim bogovima, o silama dobra i zla, koje su u stalnoj borbi i tome slično. Pridaju prirodnim silama poput sunca i mjeseca značaj božanstava. No, Objava hoće reći da postoji jedan Bog i taj je stvoritelj svega što postoji. Zato Izvještaj postupno nabraja sve stvoreno te uvijek kaže da je sve stvorio Bog svojom riječju. Svaki puta nakon završenog dana stvaranja Bog kaže da je stvorio nešto dobro. Čovjeku, kao kruni stvaranja daje posebno značenje. Nakon njegova stvaranja kaže Bog da je VEOMA DOBRO. Osim toga, dok je za ostala stvorenja Bog jednostavno rekao "Neka bude" i stvorenja su postala, nad čovjekom se zamislio: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" (Post 1, 26) I ne samo da čovjeku posvećuje posebnu pažnju u njegovu planiranju. Njega stvara NA SVOJU SLIKU, tj. daje mu nešto što druga stvorenja nemaju - udjela u svojoj biti. U drugom poglavlju nalazimo još jednu zanimljivu stvar o stvaranju čovjeka: "Gospodin, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života." (Post 2, 7) Dok ostale stvari jednostavno stvara riječju, čovjeka "mijesi" od praha zemaljskog, odnosno unosi se dublje u ovo djelo. Zapravo sve što stvara prije toga, stvara u kontekstu plana stvaranja čovjeka. Priprema za čovjeka jedan prekrasan ambijent u koji će ga staviti, jer čovjek je pozvana na odnos ljubavi s Bogom. Bog hoće da se čovjek zaljubi u njega i zato mu priprema sve najbolje.

Još je jedna stvar važna, a to je govor o sedam dana u okviru kojih Bog šest dana stvara sve. Je li Bog stvorio sve zaista unutar šest dana ili nije zapravo je nevažna rasprava jer izlazi iz ciljane poruke. Šest dana su u prvom redu slike, okvir za predaju o stvaranju. Moramo imati na pameti da se radi o simbolički precizno razrađenom tekstu, koji je prije svojeg zapisivanja sigurno stoljećima bio predavan iz naraštaja u naraštaj usmenim putem. Uza svu simboliku koju broj sedam ima u Bibliji, postoji i praktična strana ovakve forme - ovaj se izvještaj prenosio s očeva na sinove, odnosno bio je priča koju je i dijete trebalo razumjeti i zapamtiti. Zato je izvještaj složen u ključu koji se lako razumije i pamti u svom prvom sloju (imajući u vidu mnoge poruke koje dijete ne može razumjeti i zbog čega rekoh da je tekst dublji negoli se čini na prvi pogled). Ključ jest taj da su dani raspoređeni po parovima. Svaki dan ima svoj par. U prva tri dana stvoreni su svjetlost, svod (koji razdvaja vode od voda), te kopno. Druga tri dana su povezana sa prva tri: četvrti dan sa prvim jer tada su stvorena svjetlila (koja daju svjetlost), peti dan sa drugim - ribe koje žive u vodi i ptice koje lete svodom, šesti dan sa trećim - kopnene životinje i čovjek, koji žive na kopnu. Parovi su dakle: 1-4, 2-5, 3-6. Imajući ovaj ključ u vidu lako se pamti što je kada stvoreno. Dakako da svoju poruku ima i postupnost stvaranja koje kreće sa nečim temeljnim i jednostavnim poput svjetlosti, te preko neživih tvari ide na živa bića, sve razvijenija dok ne dođe do krune stvaranja - čovjeka.

Zadnja stvar koju ću ovdje spomenuti, ali nipošto zadnja o kojoj bi se dalo govoriti, jest nešto što možemo već u prvom poglavlju spoznati o Bogu. Bog se oslovljava kao jedan, ali istovremeno u hebrejskom imenica 'Bog' (Elohim) ima završetak kakav imaju imenice u množini. Isto tako Bog prilikom stvaranja čovjeka kaže "Načinimo". Ne kaže "Načinit ću...", u jednini. Izvještaj nam otkriva istovremeno Božje jedinstvo, ali i pluralitet koji postoji u tom jedinstvu. Upućuje na Svetu Trojicu - Oca i Sina i Duha Svetoga koji postoje u savršenom zajedništvu, kao jedan. I stvarajući čovjeka NA SVOJU SLIKU, Bog stvara muško i žensko (usp. Post 1, 27), dakle biće zajedništva koje ne postoji bez onog drugog. Stoga Knjiga postanka govoreći o Bogu, ali govoreći i o čovjeku, koji je stvoren na njegovu sliku, otkriva nešto o trojstvenom Bogu.

Ovo su, kako rekoh neki naglasci i to vrlo važni ukoliko želimo razumjeti barem malo Biblijsku poruku. Važno je naglasiti da su ove stvari razumljive i prihvatljive isključivo u svjetlu vjere. One jesu takve kakve jesu i ništa ih neće promijeniti, no ukoliko nemamo svjetlosti ne možemo ih razumjeti. Zato je za onoga koji pristupa Bibliji bez ovog svjetla, ova knjiga NESHVATLJIVA.
No, sa ili bez svjetla vjere, nadam se da je shvatljiva jedna druga stvar: Suprotstaviti biblijski Izvještaj o stvaranju i općeprihvaćene znanstvene teorije o postanku svemira metodička je greška dostojna istinskih zlonamjernika ili istinskih glupana koji žele sakriti ili ne mogu razumjeti činjenicu da znanost odgovara na pitanja u okvirima pozitivnih (eksperimentalnih) metoda, dok se Biblija bavi pitanjem smisla. To su različita područja, sa različitim pristupom i načinom govora, koja upravo zbog toga nisu i ne mogu biti u suprotnosti, već se jednostavno mogu međusobno nadopunjavati. Stoga je dobro prilikom susreta sa Biblijom ne odbaciti znanost, već biti svjestan njene uloge u ljudskom društvu, a to nije nipošto odgovor na pitanja poput: "Odakle dolazimo? Kamo idemo? Zašto živimo?" To će nam reći Onaj s kojim se svi imamo susresti bez obzira na to što mi mislili o Njemu.

Post je objavljen 16.08.2006. u 22:31 sati.