Danas je zadrhtao kada me vidio nakon toliko vremena.Još jučer sam sretno poput djevojčice poskakivala Ilicom, znajući da se bliži naš susret.Javor ponovo.I bilo je tako.Društvo je parkiralo svoje automobile na nekim priručnim parkiralištima, i ja sam otrčala pod njegovu krošnju.Susret je bio više nego dirljiv.U tom trenutku počeo je puhati vjetar, i njegovo lišće drhtalo je poput nemirnih ruku starice.Glatkoća njegove puti me oduševila.Zagrlila sam ga.U tom trenutku nije bilo ljudi kojima bi to bilo čudno.Ulica Javora ispraznila se baš za naš susret, čineći savršenu scenografiju ljubavnog susreta nakon duga vremena.Pomislila sam na film "Prohujalo s vihorom", i odlučila da ću svemu razmišljati sutra.Ipak, osjetila sam neobjašnjivu tugu kada sam mu mahnula na pozdrav.Čudno je to biti zaljubljen u stablo.Mahnuo je i on meni, zatreperivši svojim zelenim lišćem.Do slijedećeg susreta dragi Javore.
Post je objavljen 15.08.2006. u 22:55 sati.