-Evo ovako dragi moji blogeri, kako sam ja puna mašte i imam mota za pisanje ( ne baš gramatičkog...) ja sam odlućila da vam ovdje predstavim jednu svoju priću koju sam davno napisala.... ona će ići u poglavljima, a vi komentirajte... pusa...
I. DIO
-bio je sunćan i topao proljetni dan kad je Ana navršila 10. godinu svog života. preslatka curica puna energije i živosti. bila je razigrana kao i sva djeca iz njene ulice, ali ipak po nećemu mnogo drugaćija od drugih. ana nije imala majku i oca, samo tetu koja ju je odgojila. ana je imala 5 godina kada joj je otac poginuo u ratu, a majku joj je za vrijeme rata brutalno silovao i ubio čovjek kojeg je ona smatrala svojim anđelom čuvarom. bio je to njihov prvi susjed, očev najbolji prijatelj još iz djetinjstva. obožavao je anu, vodio je svugdje sa sobom, čuvao je i provodio s njom vrijeme gotovo koliko mati i otac. nitko ne može shvatiti što se u tom čovjeku prelomilo kad se odlućio na taj grozan ćin.
unatoć tome ana je izrasla u prekrasnu curicu,i sve to zahvaljujući svojoj teti koja nikad nije dopustila da ana sazna pravu istinu o čovjeku kojeg je ona voljela kao oca.
živjela je u predgrađu velikog grada, naućena na skromnost i dobrotu. nije imala velike želje, niti je htjela lutke i skupocjene igračke kao njezini vršnjaci.
imala je nepunih 16 godina kad je srela ivana. bio je najljepše stvorenje koje je ikad vidjela. ućinilo joj se da sanja kad je shvatila da niti on nije ravnodušan prema njoj. nakon nekog vremena su i prohodali. bili su peslatki zajedno. iako su bili još djeca njihova ljubav je bila čista i iskrena kako može biti samo djećija. no život im je namjenio drugaćije....
Post je objavljen 13.08.2006. u 21:49 sati.