Marketing
One big travel...
Govori se da je naš život kao jedan veliki vlak iz kojeg ljudi stalno ulaze i izlaze. Neki nas prate kroz cijelo putovanje, neki su tu samo jednu stanicu, a neke ni ne primjetimo.
Neke mi sami izguramo van, neki otiđu vlastitom voljom, a neki nemaju drugog izbora.
I ne govorim baš o smrti, već o drugim vrstama odlaska. Izgubila sam puno prijatelja i poznanika iz stvarno nepoznatog razloga. Samo smo se udaljili.
U poslijednje se vrijeme često pitam koliko će neki meni dragi ljudi još ostati u mom životu. Nije to neki pesimizam, znam da tako mora biti, ali ipak...
Ako odu, hoće li to biti naša krivnja? Jesmo li se mogli bolje potruditi, ali nismo? Ili samo nije bilo suđeno da ostanu? Ponekad shvatimo koliko nam znače tek kad nepovratno odu. I vidimo što smo izgubili. Samo... pripazite i ne igrajte se s njima.
Ne uzimam ljude zdravo za gotovo (barem se trudim ne uzimati ih zdravo za gotovo). Svaki od njih ima neku važnu ili manje važnu ulogu u mojem životima. Naučila sam puno stvari od njih i još učim.
I ja sam putnik u mnogim vlakovima. Svi smo. Ne znam koliko dugo ću ostati na njima, ali ako odem nadam se da ću biti barem lijepo sjećanje
Post je objavljen 08.08.2006. u 23:52 sati.