U doba dok sam još "sanjao" telefoni su bili rijetki. U doba adolescencije, proveo sam mnogo vremena čekajući nekoga, neznajući jel na putu, jel krenuo, jel negdje zastoj, jesu li se promijenile okolnosti. Bilo je javnih govornica i redovi ljudi koji su nekoga zvali, dogovarali,... Jednoga dana, potpuno stidljivo došli su mobilni telefoni. U početku veličine manjeg kofera, a kasnije sve manji. Danas veličine kutije šibica. Razgovaramo, dogovaramo se, prilagođavamo dnevne planove "u hodu", štedimo vrijeme, štedimo novac. Osim govora, prenosimo kratke pisane poruke (sms), slike (mms), duže poruke, pa i cijele datoteke (email). U mobilnoj komunikaciji možemo pristupiti internetu, primati novosti, tražiti informacije. Osobno sam pretrpan informacijama. Stižu brže nego ih uspijevam kvalitetno obraditi, razmisliti o njima, uhvatiti skrivenu poruku ili osjećaj. Mnoge od njih su mi potpuno nepotrebne i nevažne. Takve nevažne često čine i 90% primljenih (spam e-mail).
Imam mnogo sredstava za komunikaciju, ali sve manje vremena da s nekim komuniciram, a pogotovo da kvalitetno komuniciram, a pod tim mislim da svog sugovornika pažljivo slušam, da pamtim bitne stvari, da suosjećam s njegovim poteškoćama, da se radujem njegovim uspjesima. Izgubio sam i više od toga. Moja baka je živjela u dalekoj zemlji, ali je vrlo dobro znala kada sam bolestan, kada je moja majka u velikim brigama, kada se događalo nešto doista važno. U buci koja me okružuje izgubio sam moć slušanja samog sebe, svog unutarnjeg glasa, svog prirodno ugrađenog i rođenog telefona. I zato mi treba mobitel, internet, televizija, radio,...
I prije nego pređem na temu televizije, navest ću jedan, meni divan, primjer primitivne komunikacije. U nekom časopisu (koliko je takvima za vjerovati), napisali su, dok su opisivali način života aborigina (australskih domorodaca), da neki članovi plemena imaju sposobnosti "osjetiti" da je lovac iz njihova plemena, koji je udaljen od plemena 7 dana hoda, u lovu slomio nogu. Nemaju mobitele, internet, CB stanice ni slična suvremena pomagala. Želim si omogućiti takvu komunikaciju.
Kad spominjemo komunikaciju, svakako treba spomenuti radio i televiziju. Mi biramo program, ali je pitanje što možemo izabrati. Državna televizija, baš kao i komercijalne pune su reklama. Od toga žive. Tako se financiraju. Međutim, zašto netko misli da ne znam izabrati deterdžent u trgovini ili pružatelja mobilnih komunikacijskih usluga ili izabrati prijevozno sredstvo po mojoj mjeri. Zašto kažu da je baš taj deterdžent bolji od svih drugih, a par minuta kasnije da je neki drugi najefikasniji za uklanjanje masnoća. Ako tijekom svog života nisam uspio spoznati koje pivo mi odgovara, zašto misle da će oni inicirati tu spoznaju u meni. Koji dio stanovništva pije pivo? Zašto nas ostale zamaraju s tim? Može li plavuša stvarno letjeti ako nosi Allways s krilcima? Jesu li sve majke 6-godišnjaka tako privlačne, svježe i odmorne kad dođu kući nakon posla? Televizija - taj oltar suvremenog života, donosi nam puno više negativnih vijesti i poruka, nego pozitivnih, priprema nas za donošenje odluka u trgovini, za kontakt s nepoznatom osobom, s osobama druge rase i vjeroispovjesti, uči nas da zlo uvijek ne pobjeđuje, ali da je izuzetno zabavno.
Osim televizije, bombardiraju nas i s plakatima, oglasima u časopisima,... no, ne bih rekao da nam samo iskrivljuju percepciju, kreiraju ukuse i manipuliraju odlukama. Oni koriste i znanost da bi bili efikasniji u tome. Kad god sam kupio novi auto, nikada mi nisu dali i djevojku s plakata, bez obzira na opremu koju sam uzeo. Koji je postotak žena koje uspiju nakon tretmana izgledati kao manekenke s reklame? Jel ikada manekenka koristila taj proizvod, osim kad je snimala reklamu? Živimo u iluzijama, a oni svjesno upravljaju s njima da izvlače novac koji smo zaradili. Možemo li se suprotstaviti? Ne znam. Znam da ako ne pratim vijesti i zbivanja "u zemlji i svijetu" također postajem potencijalna žrtva zbog nedostatka informacija. Izolacija od ovog svijeta u koji smo stavljeni također nije odgovor. Konkretan odgovor nemam, svako treba sam odrediti granicu do koje će dopustiti da upravljaju njegovim odlukama, ukusom, željama,...
Post je objavljen 03.08.2006. u 12:09 sati.