Veći dio dana provodim u samoći,doduše nešto se i ne trsim da se iz te samoće izvučem.Osjećam neku žalost u duši.Gledam kroz stakla prozora,vani su neki oblaci,spušteni nisko,vjetar lagano puše prije nego ustukne pred kišom;kišom mojih suza..Ne mogu baš sve reći,voljela bih da sam list na grani i da me sa vjetrom otpuhne jako daleko.Biljke koje nitko ne voli brzo uvenu i osuše se;zato se ja grčevito borim ili se uopće ne borim!?Da sam bar list sa grane,brzo bi uvenula i nestala. U meni danas nema nikakve životne mudrosti,samo drama utapanja.Život je velika predstava sa različitim dekorima i scenarijima.Ne mogu ni sama sebi objasniti zašto ovo pišem.Da li jesam ono što osjećam ili sam sama sebi obmana.!?Crne misli mi se vuku kroz um kao rijeka kroz krajolik neki.Danas je to bujica, sutra će možda biti potočić,ali sada nemilosrdno prolaze kroz moj um.Sklop kaosa i oluje..Ne znam kako da to zaobiđem,danas sam ranjiva,kiša suza u meni,vidljiva bol mi prelazi licem u valovima,navire iz tamnih dubina uma.. Danas mi je težak dan..Sutra je novi dan..Možda ću opet biti sretna u igri života..Tko zna...Znam da hoću..
"Ništa nije lakše od samoobmane.Ono što svaki čovjek želi,vjeruje da je to i istinito"
DEMOSTEN
Post je objavljen 02.08.2006. u 19:22 sati.