Marketing
Goodbye!
Na žalost, i ovom blogu je došao kraj. Nakon osam mjeseci, možda i više, vrijeme je za zadnji post.
Za svo ovo vrijeme blogiranja toliko sam naučila o sebi i drugima, onima koji me okružuju i vama koje i ne poznam, a opet ste mi toliko dragi. Već sam sto puta pisala o tome kako smo povezani, a da se ne znamo, i sto puta sam pisala razloge zbog kojih pišem blog. Kako stvarno volim pisati sve i svašta, a ovo je najjednostavniji oblik toga što ja pišem, tako uživam u tome. Na ovom blogu sam se trudila ne pisati sve nepotrebne podatke o meni i mom životu, ali sigurna sam da ste i po mojim (često nerazumljivim) postovima shvatili kad sam sretna, kada tužna, i svih mojih ostalih 999 raspoloženja. I uvijek sam bila sretna što sve što mi se događa mogu podijeliti s obitelji i prijateljima, a dodatno još i to što sam puno toga dijelila s vama. I to mi puno znači. Vaš pozdrav u komentarima, vaše slaganje ili neslaganje, vaša razmišljanja, veselili su me novi blogeri isto kao i oni koje čitam već dugo. I trudila sam se ne pisati ništa preosobno, ne govoriti o nepotrebnim stvarima, jer je ovaj blog bio moje malo carstvo, moje utočište nakon napornog ili zanimljivog dana, mjesto gdje ću izreći svoje mišljenje i podijeliti ga s nekim. I zato mi je jako žao što ga zatvaram, ali imam svoje razloge. Unatoč tome, nisam tužna niti deprimirana, nimalo. Znate onu: „Ne budi tužan što je gotovo, budi sretan što se dogodilo!“ ? Tako nekako otprilike. Osim toga, ovih dana sam stvarno dobre volje. Netko mi je jednom rekao da nema smisla pisati dnevnik ili blog jer život ionako nije uzbudljiv, svaki dan se događaju iste stvari i tako u krug. Tu se nisam složila jer svatko sam stvara svoju sreću, „avanture“, i sve ono što daje dinamičnost tom običnom, svakodnevnom životu. Ja se veselim malim stvarima,sitnicama, glupostima koje drugi možda i ne primjećuju. Zato mi je svaki dan poseban i trenutno sam happy zbog sto i jedne stvari.
Naravno, nisam ni ja uvijek Cvijeta Sunshine, nitko nije. Samo želim reći to da mi je drago što je ovaj blog postojao, i hvala svima vama koji ste bili by my side! Što također ne znači da je zauvijek kraj – nećete me se tako lako riješiti, još vas ja čitam i komentiram. Ostaju mi lijepe uspomene, vaši blogovi, lijepa poznanstva i prijateljstva, neka od kojih sam potvrdila ovih dana. Nadam se da i vama ostaju lijepe stvari i prijateljstva, dok nekim drugima može ostati samo stid i sram (zna na koga se odnosi).
Lijepo vas pozdravljam, uživajte u ljetu i zapamtite – iskoristite vrijeme najbolje što možete, dajte maksimum od sebe i uljepšajte dane sami sebi i drugima! Puno vas voli vaša
Hopes&Fears!
Post je objavljen 01.08.2006. u 14:17 sati.