Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/atehplese

Marketing

pismo generala noriege

kako ja, za razliku od drage mi xiole, nisam u mogucnosti koristiti javni prevoz (usranog li grada), a ajpod sam ostavila u hrvatskoj, slusam radio. ujutro, navecer, preko dana.

tako da sam jutros, nakon uspjesne kupovine 16-L posude za hranjenje konja, u odvratnoj guzvi na 5, slusala npr. i to je pocela prica. o Sari, sada djevojci, majci ali u prici djevojcici koja se dopisivala sa generalom manuelom noriegom.

prica se zbila negdje krajem osamdasetih, kad je sara, tada 10 godisnjakinja sa svojim roditeljima gledala na televiziji interview sa noriegom. on je tada bio jako ozloglasen u ovim krajevima, nesto ala sadam osamdesetih. ali njezinom tati, koji je bio sakupljac kapa, se jako svidjela njegova kapa, tako da je sara uz pomoc svog oca i majke napisala noriegi pismo.

mjesec dana iza toga doila je odgovor. od noriege, koji joj se zahvaljuje na komplimentima o njegovoj kapi (???!!!!!!) i pita je da mu malo vise pise o sebi i o svom gradu. sara zivi u hladnoj ruralnoj pustopoljini michigena, i pise mu odgovor na pismo. pise mu o sebi, o svojoj skoli, o svemu sto zna o centralnoj americi itd. pisma su se redovno razmjenjivala. negdje u toku prve godine dopisivanja noriega jej je poslao hrpu knjiga o panami, i kapu koja se svidjela njenom tati. sara je i dalje pisala dugacke odgovore na njegova pisma, koja su bila nekako, kako bi ona rekla, nepersonalna. on je pricao o panami, o ljepoti svoje drzave, svog naroda.

negdje nakon godine dana dobila je poziv od noriege da ga dode posjetiti u panamu. ona i njezina mama.
sto one nisu znale je da je to bio jedan vrhunski marketinski trik, jer odnos noriege i americke vlade je postajao sve gori i gori svakog dana. ali sigurna pljuska americkoj administraciji bi bila posjeta nevine mlade djevojcice iz amerike svom prijatelju generalu noriegi.
iako su dobile telefonski poziv od kongresa (ne idite tamo!!!) vecer prije putovanja u panamu, spakirale su svoju najbolju odjecu i uputile se u panamu. tamo je sara docekana kao velika zvijezda, gdje god je isla, pratili su je mediji, ljudi s poklonima, djeca, cijela panama. iako je provela dosta vremena s noriegom, nije uspijela upoznati onog sakrivenog pravog noriegu, jedino onog noriegu koji prica o panami.
donijela mu je poklon, onu glupu narukvicu koju smo svi pleli od konca za goblene kad smo bili tih godina. samo sto je njegova narukvica za bila u maskirnim bojama. za vrijeme njezinog boravka u panami, udarne vijesti na americkoj televiziji su bile o zlima generala noriege, krijumcarenju drogom, njegovom mucenju panamskog naroda, dok u panami, svaki dan, prva vijest nacionalnog dnevnika je bila sta je sara danas radila i koga je upoznala.
nakon povratka u ameriku bila je heroj u skoli. pokazivala je slike i drzala predavanje u okolnim skolama starackim domovima i sl. ali nakon sto je njena prica bila pokrivena u nacionalnim medijima, bila je proglasena za neprijatelja svoje drzave.


tu najbitniji dio price zavrsava.... sara sada zivi sa svojim muzem daleko od svih, na samoodrzivoj farmi na sjeveru michigena.








Post je objavljen 30.07.2006. u 04:14 sati.