I kruh i igra su važni.
Mudrost je izabrati ih u pravo vrijeme, te živjeti kruh i igru u dobroj ravnoteži.
Hajde, recimo da je kruh potreba tijela, a igra želja duše.
Makar ni to nije potpuno ispravno. Jer i riječ, osmjeh, prijateljstvo, vrijeme i druženje - kruh su bez kojega se ne da živjeti. Svagdašnji kruh se lomi i daruje u bezbojnim oblicima ljudskih života. I sloboda je kruh sa svakodnevnog stola, baš kao i obitelj, djeca i odmor.
Pa čak i igra postade kruh svagdašnji. Igra je stvaranje, odmor, nove ideje i hrabrost. One bezazlene dječje igrice odrastoše i stasaju u novim oblicima, ali uvijek živi potreba "homo ludensa" da kroz igru svijetu daje nove boje i oblike.
Znam, prizemna korica kruha može učiniti da čovjek pogazi svoje ime, zaboravi prijatelje i rasproda se na tržnici života u bescjenje. Preskupa je cijena kojom mnogi platiše bolju koricu svakodnevnog kruha. Jedino pošteni kruh čovjek jede s mirom i radošću.
Neka nam kruha i neka nam ruke budu dovoljno dobre da ga lome i dijele, on se tako posvećuje i umnaža.
I nemojmo svoje igre zatrovati obiješću. Igra je Božji dar i u njoj vidimo slutnju Neba. Neka i ona bude poštena i zajednička. Mnoge skupe i bespotrebne igračke odraslih mogu nahraniti kruhom gladna usta potrebnika. Čar je igre u igri, a ne u igrački.
Budimo dobri kao kruh i vedri poput dječje igre.
Post je objavljen 30.07.2006. u 00:57 sati.