E, kažu da je blog izvanredno mjesto gdje prvenstveno anonimno možeš iznositi svoje stavove, mišljenja....blablablabla...
Možeš se jadati, nitko te nakon tri minute poznanstva neće pitati "'o'š se seksat?"
Možeš biti raščupan, neumiven, gol ili u gaćama, a nitko to ne vidi...samo čita tvoje riječi...
I još si i anoniman.
E, pa ja nisam.
Vrli ljudi iz mog dragog malog mjestašca, gdje i sve druge informacije kolaju brzinom munje, shvatili su tko je mama44, ne okrivljujem ih, ima čak i moja sličica na blogu...
Ali, nešto me smeta...
DAKLE, vrli moji sumještani, Vi koje svaki, ili svaki drugi dan susrećem, koji očito čitate, a ne komentirate, možda zato što nemate što, ali i koji sa mnom razgovarate, a ne iznosite na vidjelo svoje otkriće, svaka vam čast.
Što se moje anonimnosti tiče, možda nije ni bitna.U stvari, uopće nije bitna, iz jednostavnog razloga što bih onda možda ispalo da sam ovdje jedna, a vani druga...a nisam.To sam što jesam, onakva kakva jesam, drugačija niti znam niti mogu biti.Pa tko voli - nek izvoli.
A sad poruka za moju novu blogočitačicu...da ne bi slučajno mislila da se ovo gore navedeno na tebe odnosi, niti slučajno...
možda bi bilo dobro da se i ti upustiš u ovo, da uletiš u blogosferu iz čisto informativnoh razloga...da ljudi vide kako se živi u drugim, totalno drugačijim krajevima svijeta... zašto to ne podijeliti i sa drugima...onako u stilu putopisa, eseja, možda tu i tamo kakva slikica...Imaš pusu...
Post je objavljen 28.07.2006. u 15:59 sati.