Nedvojbeno je da su ljudi kroz povijest mijenjali svoj okoliš, utjecali na njega, da to sada rade i da će to raditi u budućnosti. Dovoljno je okrenuti se oko sebe i vidjeti koliko smo stvorili. U ovoj temi su mi zanimljiva pitanja: koliko su rješenja koja smo izabrali dobra, jesmo li mogli bolje, koja je cijena ovakvog napretka.
Na pitanje koliko su rješenja koja smo izabrali dobra, a u skladu s mojim ograničenim saznanjima, navest ću par primjera. Još uvijek je u osobnim vozilima dominantan Otto motor (diesel napreduje u zadnja dva desetljeća). Već puno ranije smo imali Wankelov motor koji (koliko su me učili) ima bolje karakteristike, no svejedno nije zauzeo svoje mjesto pod Suncem u skladu sa svojim potencijalom. Istina je da su postojala ograničenja vezana uz tehnologiju materijala, te neke tehničke poteškoće oko hlađenja.
Krajem 80.-ih godina dobio sam svoj prvi Atari. Stroj koji je bio par godina ispred tadašnjih PCa. U neko doba sam prešao na PC, DOS i Windowse. Koji kulturološki šok, kao da sam iz automobila prešao u kočiju. Danas je najnormalnije koristiti PC s Windowsima. Pitam se koliki bi bili potencijali i mogućnosti današnjih računala da je jednom davno netko g.Gatesu rekao da "odjedri" s DOSom. Naravno, poneka "prevara", ekonomske zakonitosti i ljudska gramzivost su nas dovele tu gdje jesmo.
Jesmo li mogli bolje? Neću dati nikakav odgovor, neka svatko sam u skladu sa svojim spoznajama odgovori. Ja bih odgovorio: "Svaki narod zaslužuje političare koje je izabrao." Jesam li svjestan svoje odgovornosti kad sam kupio svoj prvi PC? Jesam li svjestan odgovornosti svojih odluka kad odlazim u dučan i biram proizvode? Trebam biti svjestan svoje odluke da prodam dionice Plive i odem na skijanje u Sloveniju. Ne hvalim se, nego želim osvijestiti uzročno posljedični niz.
Govorimo li o cijeni napretka, dovoljno je pogledati što nam se događa s hranom; krave su poludjele, svinje imaju trihinelozu, perad ima gripu, a ni ja se ne osjećam najbolje. :o) Masovna produkcija ili uzgoj, upitno križanje vrsta i pasmina, te mnoge druge nepravilnosti za koje tek povremeno čujem ili vidim u alarmirajućim TV emisijama. Tkogod proba rajčicu ili namirnicu iz domaćeg uzgoja i usporedi ju s uvoznom, zna na što mislim. U zapadnim zemljama već dugo vremena kupuju i piju vodu iz flaša, jer im voda iz vodovoda nije pitka. I u našoj zemlji sve češće kupujemo vodu, a iz slavine koristimo za kuhanje. Vodoinstalacije su neodgovarajuće, voda previše tvrda, puna pijeska, opasna za kućanske aparate, a vjerojatno i za naš organizam.
I kao što kaže stara poslovica: "Neka ti hrana bude lijek". Naravno da uz ovakvu hranu i tekućinu tijelo doživljava promjene.
Post je objavljen 28.07.2006. u 09:40 sati.