Marketing
Podržite ih, nemojte ih "gazit"!
Moj rođak Drago iz Splita za mjesec dana napunit će 9 godina. Dogodine kreće u 3. osnovne. Naljuti se kad mu netko reče da je bubalica, jer kaže da baš i ne voli učit, ali kad uči s tatom onda njih dva sve nauče.
Pitao sam ga koliko je jedinica imao prošle godine.
"Tri!" - kaže mi Drago, te potkrijepi - "I to sve tri iz hrvatskog!"
Pa dobro, milsim se ja, ne mora uvijek imat sve petice, neka i koja jedinica, dobro je to...uslijedi pitanje: "A zašto si dobio te tri jedinice?!"
"Jer loše čitam!" - tužno i zbunjeno će Drago, moj najbistriji rođak, koji je uvijek bio poseban na neki način.
Poslije sam kroz razgovor s Mamom Maroons doznao da su te tri jedinice poslijedica - disleksije.
E, sad...zar još uvijek ima učiteljica koje ne znaju što je disleksija, ne znaju je prepoznat, ne znaju se ponašat prema djetetu s disleksijom?
Poštovani prijatelji, blogerice i blogeri, sad će vam Maroons u najkraćim crtama pokušat spjegat neke stvari...
Disleksija (iz grčke riječi "dys" što znači slab i riječi "lexsis" jezik) je jedna od nekoliko teškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Teškoće u dekodiranju pojedinih riječi nisu rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća. Disleksija se očituje različitim teškoćama u različitim oblicima jezika, u problemu čitanja i stjecanju vještine pisanja.
Disleksija se često naziva razvojnom (eng. developing dyslexia), a neki autori, poput britanskog neurologa Critchleya, za razvojnu disleksiju kažu: "To je poremećaj u učenju koji započinje s teškoćama pri učenju i čitanju, a poslije lošim pravopisom i odsutnošću lakog baratanja pisanim jezikom za razliku od govornog jezika. Kognitivne je naravi i često genetski uvjetovana. Nije uzrokovana intelektualnim nedostacima, manjkavim socio-kulturnim prilikama, načinom poučavanja niti ikakvim poznatim neurološkim oštećenjem. Najvjerojatnije je specifični poremećaj u sazrijevanju koji dijelom iščezava kako dijete postaje starije. Moguće ga je znatno smanjiti pravodobnom i ciljanom pomoći".
U medicinskoj klasifikaciji bolesti definira se kao poremećaj pri čitanju što je danas i općeprihvaćen prijevod riječi - disleksija. Bitno obilježje poremećaja u čitanju je dostignuta razina čitanja (tj. točnost u čitanju, brzina i razumijevanje mjereni individualizirano standardiziranim testovima) koja je znatno niža od očekivane s obzirom na kronološku dob osobe, izmjerenu inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi. Smetnje u čitanju znatno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtijeva vještina čitanja. U osoba s poremećajem u čitanju glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili ispuštanjima, sporošću i pogreškama u razumijevanju.
Britanska udruga za disleksiju određuje ju kao specifičnu teškoću u učenju, konstitucionalnog podrijetla, prisutnu u jednom ili više aspekata - čitanja i pisanja te pisanog jezika koja može biti udružena s teškoćama u brojnim područjima. Vezana je uz korištenje pisanog koda (slova, brojki i nota), premda često pogađa i oralni jezik do nekog stupnja.
Većina istraživanja na području disleksije bavi se pokušajem da se otkrije uzrok nastanku disleksije. Potvrđeno je da je disleksija uglavnom konstitucionalno uvjetovana, sa sve većom sigurnošću možemo tvrditi da može biti genetski uvjetovana, ali zna se dogoditi da bude i stečena tijekom života kao posljedica fizičke traume u određenim područjima mozga.
Najvažnije je, prije svega, promijeniti uobičajeno mišljenje i zabludu prema kojoj osoba mora prvo biti neuspješna kako bismo je prepoznali kao osobu s disleksijom.
Neke odlike disleksičara su da ih se često ocijenjuje kao lijenčine koji se ne trude dovoljno i imaju problem s ponašanjem. Osobe s disleksijom imaju osijećaj da su glupi, imaju nisko samopouzdanje, emocionalno su vrlo krhki. Često "odlete mislima" ili sanjare, lako se gube ili gube pojam o vremenu, teško zadržavaju koncentraciju... Baš zbog takvih problema ulažu dodatni napor u sve što čine pa su vrlo bistri, inteligentni, s visokim IQ-om i postižu izvrsne rezultate u onom što čine.
Ovo je bilo za prvu ruku, onako ugrubo. Sve o disleksiji možete doznati na stranici Hrvatske udruge za diskleksiju, a kao pokazatelj da disleksija ne mora biti životna prepreka evo vam popis poznatih i slavnih disleksičara: znanstvenici Albert Einstein, Thomas Edison, Alexander Graham Bell, Isaac Newton, Michael Faraday, general George Patton, političari Winston Churchill, Woodrow Wilson, Olaf - norveški kralj(i sva njegova djeca!), John F. Kennedy, zatim umjetnici Leonardo da Vinci, Pablo Picasso, Walt Disney, Auguste Rodin, sportaši Greg Louganis, Jackie Stewart, Paul Merson, Magic Johnson, Muhammad Ali, glumci Marlon Brando, Tom Cruise, Whoopi Goldberg, Anthony Hopkins, Bob Hoskins, Harrison Ford, Liv Tyler, pisci Agatha Christie, Gustave Flaubert, W.B. Yeats, Hans Christian Andersen, Ernest Hemingway, Lewis Carrol, Mark Twain, te glazbenici Cher, Noel Gallagher, Harry Belafonte, Enrico Caruso, John Lennon...
Jel sad malo jasnije?! Hoćemo li i ubuduće bit neznalice?!
NEĆEMO!!!
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 27.07.2006. u 11:01 sati.