Znam da je vruće. I sparno. I da vjerojatno nisam normalna. Ali... AAAAALLLLLLLLLIIIIIIIIIIIIIIIIIIII.............
Ponedjeljak je ujutro. Pet minuta poslije devet. U mojoj glavi to bi na 'dućanskom' značilo da je prošla gužva. I ulazim u lokalnu Prehranu. Sve što mi treba je nekoliko peciva. Prije mene je neki tip. Ok, mislim si, ovo neće dugo trajati. Što je super, jer neka šugava klima, koja uopće ne hladi prostor, puše ko luda po mojoj glavi i leđima, kao da se trudi iz petnih žila nedostatak učinka opravdati jasnim, glasnim i iritiantnim puhanjem po mojim sinusima. Tip naručuje 1 kruh, razrezan, 10 dg neke salame i 6 šnita sira. This takes her 23 minutes! (must be some kinda record!) Deset deka salame reže praktički tako da važe šnitu po šnitu, što znači da se nebrojeno puta prešetava do vage. Možda joj je tip privlačan, pa se šeta pred njim što više može. Stojim strpljivo, i mislim si, ok, vruće je, možda je bila velka gužva ujutro, možda se naradila... I reže ona tako treću šnitu sira tom tipu, sporo ko da je na samrti, kad se pored mene, iza mene u redu, pojavi još jedna mušterija. Pardonček, krivo sam se izrazila, dođe ženskica koja je očito frendica s dučankušom, jer joj veselo veli bok, kak si, a ova odgovara hej, di si! sve u jednako oduševljenom tonu koji mi para uši. I nije prošla sekunda, a zaori se njen glas: "Maaaaaaaarica! Daj mi dođi pomoć!" I dođe druga ženska, taman kad je ova prva bila slobodna i, naravno, posluži mene, jer ova druga nastavi brbljati sa svojom frendicom. A ta koja me poslužila cijelo je vrijeme, dok sam ja čekala, bila iza ugla i neki kurac radila. Mogla ju je pozvati i prije. No, očito je tu greška u meni. Jer smatram da sam, kad nisam u samoposluzi, kad moram čekati da me se posluži, ja na prvom mjestu. 23 minute me držala tamo k'o idiota, a pomoć joj je zatrebala, ne da bi mene brže i bolje posužila (a TO joj je posao, za TO je plaćena!), već kako bi mogla što prije privatno brbljati s nekim (A TO se zove BREAK. STANKA.)
Naravno da sam se derala. U taj dućan više ne bum ušla. A njoj, njoj želim šest mjeseci uzatopnih radnih nedjelja. Od sljedeće.
Post je objavljen 26.07.2006. u 12:00 sati.