Spuštam se polako
Život mi raspara dušu
Ne vjerujem da je ovdje bolje
Polako idem prema drugoj strani
Učili su me da se o drugoj strani ne priča
Potiskivanjem stvarnosti
Dobivamo svoju stvarnost
Dobivamo drugu stranu
No život ko život
Spuštam se polako
Polako prema smrti
Možda je tamo bolje
P.S.- ovaj dio posta nemojte komentirati usmjerite se na to sto god vec trebalo bi biti ispred i nemojte krivo shvatiti da sam u nekom depresivnom stanju, jer nisam, ali ovo je realnost „što li je život nego polagano umiranje“ (znam da je to netko od pjesnika rekao,ali ne mogu se sjetiti tko). Zapravo u zadnje dane sam se smijala i previše, saznavala tajne i kao dijelila pametne savjete, očaravala koliko daleko ljudska glupost seže, ali nije to ništa čeka me još zanimljiviji tjedan ili se ja to samo nadam
Post je objavljen 24.07.2006. u 00:00 sati.