Marketing
she says it's only in my head....she says: shhh...it's only in my head.....
Imam osjećaj da sam se malo izgubila u svemu…uvijek sam vjerovala u Boga, još uvijek vjerujem no baš nalazim puno stvari u kojima se uopće ne nalazim u vjeri...
i zapravo se osjećam krivom zbog toga, jer odlazak u Crkvu bi mi trebao dati neki osjećaj – ispunjenja, mira, sreće..no meni je to uglavnom mjesto na kojem provedem sat vremena, uopće me ne ispunjava, da kažem istinu, ne probuđuje skoro nikakve osjećaje u meni…
I zbog toga se osjećam krivom… glupo je reći da se osjećam krivom, ali neznam kako drukčije da to opišem… ja znam da postoji Bog, u biti neznam nego vjerujem, ali nikako da osjetim potrebu da odem u Crkvu…
Možda čak i zbog toga što su mi pogledi crkve u velikom dijelu strani… većina njih, jer kao da su ostali u srednjem vijeku i jednostavno ne žele prihvatit da se vremena mijenjaju….
i mislim da osoba ako je dobra da bi uvijek trebala završit u "Raju" a ne da ako se ispovjediš i nazovimo to "pokaješ" za grijehe sve ti je oprošteno, koliko je zapravo lako reći kajem se, a tko te pita jel to stvarno misliš? zato mislim da je važnije biti iskren sam prema sebi nego sad ići u Crkvu i na ispovjed samo zato što to Crkva nalaže, jer u protivnom, znaš što te čeka!
dobro, dosta... trebala sam ovo reći...
Vjerujem da me neće puno ljudi shvatit zašto sam takva, no jednostavno sam izgubila nadu?
Post je objavljen 23.07.2006. u 11:47 sati.