Marketing
Nigdje nije tako lijepo
Probudila se jutros i promatram svijet, pretvorena u mačka
O Bože, pa zar sam ja to kućni ljubimac?
Kužim, ono gore na zidu je sat, ali ne znam si protumačiti vrijeme.
Što je to vrijeme, uopće. Vrijeme kad mi kruli u želucu...kruuuuuuul kruuuuul.
Uh, boli koliko kruli. Odoh do zdjelice...prazno, samo voda. A gdje je ona mlada djevojka koja mi ponekad spusti neke suhe i mirišljave komadiće nečega što mi miriše na pileća krilca... Pa svanulo je, zašto nigdje nema nikoga.
Ništa, idem natrag na terasu, tu makar ima trave po raznim posudama i nekakvog mirišljavog bilja, to će mi na trenutak pomoći da zaboravim bol od gladi.
Ma zašto je opet netko vratio natrag sve ono što sam si ja lijepo posložio kako meni paše po podu, samo mi prave dupli posao, sad moram ponovno, kako oni to kažu..rušiti.
Ali ja namještam onako kako treba, pa zar oni to ne shvaćaju. Isto kao i za ovo bijelo i dugačko što pada iz nekih visina, tu mi stave i još se lijepo to njiše i onda kada se krenem loviti za to i njihati, onda me mlate novinama i tjeraju me. Ništa ne razumijem
Ah, evo je
Prrrrrr, prrrrrrr, krrrrrrrrrrrrrrrrrr, vrtim joj se oko nogu, prrrrr, krrrrrrrrrrrrrrrrrr
Uh kako paše kad me počeše iza uha, mmmmm
A znam da je reda radi, al' je fiiiiiiiiiiiinoooooo...krrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....
A klopa, dosta maženja
Glupane!
Zagrmio je onaj veliki što me hoće stalno nekamo seliti , (to stalno ponavlja-ti seliš odavde!)
Pa šta se dere, evo, sve sam prekrio pijeskom, još i miriše po nekoj travi, sličnoj onoj s terase. Stalno me grdi dok je još netko blizu. Čim ostane sam, krene me i on češkati po glavi, kaže mi – a jesi mačak! Uzeo je i neku kutijicu jučer, gledao je kroz nju prema meni, nešto je bljeskalo, svi su gledali u to poslije i smijali se...Jučer sam zaspao blizu njega na kauču, skroz sam mu došao blizu krrrrrrrrrrrrr, prrrrrrrrrrrrrrr, nije me gurnuo.
Kamo da selim, ovdje mi je super.
Mala je nekamo prošla, ali vratit će se ona, nitko me ne zna tako primiti u zagrljaj kao ona. Stisne me na nešto toplo, okruglo i mekano i ja sam tu u raju.
Kratko traje, ona stalno nekamo odlazi.
Pa me onda pazi jedan malo manji od onog velikog, on me zove – Nesrećo! Pametnije mi je biti miran kad sam blizu njega, ili još bolje, spavati, jer ako se malo bolje zaigram, a on ne kuži baš moju igru, baci me u daljinu kao da sam ptica pa ću poletjeti.
A nisam, ja sam mačak, i opet se dočekam mekano na šapice i vratim mu se natrag.
Jer on mi otvara konzerve i daje mi ih cijele... Pametan je on. Volim ga jako. Pa i poletjet ću za njega, ako treba!
Evo ih, svi su natrag... ljuti su, nervozni..
I ja sam ljut kad sam gladan. Bolje da odem spavati i opet se probudim kao ona koja zna što je vrijeme i koja njima puni zdjelice hranom i stavlja ih na onaj stol na koji se ne smijem penjati.
krrrrrrrrrrrrrrr prrrrrrrrrrrrrrrrr
Post je objavljen 21.07.2006. u 11:28 sati.