Marketing
TjEŠiTE ME...
I prošlo je 7.mjeseci...
Mjeseci kroz koje sam mislila da sam ga zaboravila...Mjesecima slušam o njemu...
Mnogi ga smatraju djelom mene...I budem sigurna da ću onome tko mi ga spomene reći da ušuti,da
me ne zanima ništa o njemu,ali uzalud,kada mi ga netko spomene,sve oko mene stane i slušam
svaku riječ...
Kada znam da ću ga vidjeti srce mi počne brže kucati,ne mogu govoriti...
A kada sam blizu njega,lovim svaki njegov pogled...
A kada mi se nasmije mogla bih umrijeti mirno istoga trena...
Još su ti usne umorne,
i sve što kažeš znam da nije...
...
Još su ti vreli obrazi,u oku sjaj ne prolazi...
Još ti na licu piše čija si...
i sve što kažeš znam da nije...
...
Još su ti vreli obrazi,u oku sjaj ne prolazi...
Još ti na licu piše čija si...
I pokušavam se svim silama praviti da mi ne smeta ništa što napravi...
I trudim se ne poslati mu poruku,ne priznati mu i ne pokleknuti pred njegovim uzvišenim
bićem.
Trudim se,ali katkad ne uspjevam...
Ponizim se...
A on?
Zna...
Osvećuje se...
Ubija me...
Lagano...
Mene kući nitko ne čeka,tamo samoća caruje...
I znaju me mnogi...I ne mogu lagati...
I u očima mi se sve vidi... I ne znam tko će mi pomoći i hoću li se ponovno zaljubiti...
Ali ne želim da me boli i ne želim da mi se u očima vidi...
On to ne zaslužuje...
Ali ostao mi je njegov pečat na usnama...
I tješite me,recite mi da ga....da ga više ne volim...
Ne volim ga,jel da?
Post je objavljen 19.07.2006. u 13:41 sati.