Marketing
Posljednji tango ipak u Teheranu?
Zadnjih nekoliko dana se izgleda situacija iskristalizirana po pitanju krajnjeg cilja izraelskog plana 'oko za zub'. Većina tekućih komentara se svodi na procjene koga ce se jos uspjeti uvući u sukob.
S druge strane, iako je Iran ovim napadom naizgled izgubio pregovaracku prednost, cini mi se da je ipak vise dobio obzirom na neminovnost kolizije s USA & Izraelom u bliskoj buducnosti, PR potencijalima izraelske agresije na Libanon kao i dobitku na vremenu buduci ne planiraju odgovorit na 'ponudu koja se ne odbija' prije pocetka kolovoza (ako i onda...)
Što se događa u Libanonu by Pavle Kalinić
Izrael želi navući Siriju u rat, kako bi je Amerika 'pacificirala' i okružila Iran. Povratak Sirije u dolinu Beka poslužio bi za definitivni sraz sa Sirijom, promjenu režima i uspostavu "demokracije" kakvu uživaju stanovnici Afganistana i Iraka. Tako bi Iran ostao okružen državama u kojima SAD imaju svoje trupe, pa bi se moglo pristupiti i završnoj operaciji "demokratizacije" Irana. (......) Izrael želi isprovocirati reakciju Sirije, koja bi se, po tom scenariju, trebala vratiti s vojskom u dolinu Beka. To bi onda poslužilo za definitivni sraz sa Sirijom, promjenu režima i uspostavu "demokracije" kakvu danas uživaju stanovnici Afganistana i Iraka. Sirija i Iran se ionako sustavno optužuju da financijski, logistički i obukom pomažu Hezbolah, što je za bilo kog poznavatelja prilika na Bliskom istoku neprijeporno, kao što je neprijeporno da iza Izraela stoji SAD. Sirija je, uz Iran, za Sjedinjene Države i Izrael ostala jedina zemlja na Bliskom istoku "izvan kontrole". Sirija nije iznutra čvrsta, homogena kao Iran, već je po svojoj unutarnjoj strukturi - suniti, alaviti, druzi i kršćani - bliža iračkoj strukturi. Irak je danas nepovratno podijeljen na tri zajednice: Kurde, sunite i šijite. Kao što je svojevremeno Sadam Husein vladao uz povlašteni položaj sunita, tako i predsjednik Sirije Bašar al-Asad (koji je u znatno nepovoljnijem položaju nego njegov otac Hafez al-Asad) vlada uz povlašteni položaj alavita. (......) Sukob sa Sirijom je neizbježan kako bi Iran ostao sam, okružen državama u kojima Sjedinjene Države imaju svoje trupe i kako bi mogle pristupiti završnoj operaciji "demokratizacije" Irana kad procijene da to mogu postići s najmanje gubitaka, bilo političkih, vojnih ili gospodarskih. (......) Daljnje proširenje sukoba ide u smjeru koji je priželjkivao Samuel Huntington (Sukob civilizacija). Kako bi ga izbjegao, islamski svijet bi trebao bespogovorno prihvatiti, kao neminovnost, da ih Zapad smatra maloumnicima koje treba civilizirati. Usput bi se, kao dokaz napretka, trebali prestati buniti što ih Zapad sustavno pljačka već stoljećima. A ni Istok nije nimalo bolji. Imaju zajednički pristup ljudskim pravima. Objektivni promatrači i neovisni analitičari trebali bi ne vidjeti kako se transnacionalne korporacije trude ubrzati ritam sukoba. Svijet sve više postaje talac izraelske politike, iza koje sve otvorenije stoji Washington, a šepaju London, Moskva, Bruxelles.
Izrael želi navući Siriju u rat, kako bi je Amerika 'pacificirala' i okružila Iran. Povratak Sirije u dolinu Beka poslužio bi za definitivni sraz sa Sirijom, promjenu režima i uspostavu "demokracije" kakvu uživaju stanovnici Afganistana i Iraka. Tako bi Iran ostao okružen državama u kojima SAD imaju svoje trupe, pa bi se moglo pristupiti i završnoj operaciji "demokratizacije" Irana. (......) Izrael želi isprovocirati reakciju Sirije, koja bi se, po tom scenariju, trebala vratiti s vojskom u dolinu Beka. To bi onda poslužilo za definitivni sraz sa Sirijom, promjenu režima i uspostavu "demokracije" kakvu danas uživaju stanovnici Afganistana i Iraka. Sirija i Iran se ionako sustavno optužuju da financijski, logistički i obukom pomažu Hezbolah, što je za bilo kog poznavatelja prilika na Bliskom istoku neprijeporno, kao što je neprijeporno da iza Izraela stoji SAD. Sirija je, uz Iran, za Sjedinjene Države i Izrael ostala jedina zemlja na Bliskom istoku "izvan kontrole". Sirija nije iznutra čvrsta, homogena kao Iran, već je po svojoj unutarnjoj strukturi - suniti, alaviti, druzi i kršćani - bliža iračkoj strukturi. Irak je danas nepovratno podijeljen na tri zajednice: Kurde, sunite i šijite. Kao što je svojevremeno Sadam Husein vladao uz povlašteni položaj sunita, tako i predsjednik Sirije Bašar al-Asad (koji je u znatno nepovoljnijem položaju nego njegov otac Hafez al-Asad) vlada uz povlašteni položaj alavita. (......) Sukob sa Sirijom je neizbježan kako bi Iran ostao sam, okružen državama u kojima Sjedinjene Države imaju svoje trupe i kako bi mogle pristupiti završnoj operaciji "demokratizacije" Irana kad procijene da to mogu postići s najmanje gubitaka, bilo političkih, vojnih ili gospodarskih. (......) Daljnje proširenje sukoba ide u smjeru koji je priželjkivao Samuel Huntington (Sukob civilizacija). Kako bi ga izbjegao, islamski svijet bi trebao bespogovorno prihvatiti, kao neminovnost, da ih Zapad smatra maloumnicima koje treba civilizirati. Usput bi se, kao dokaz napretka, trebali prestati buniti što ih Zapad sustavno pljačka već stoljećima. A ni Istok nije nimalo bolji. Imaju zajednički pristup ljudskim pravima. Objektivni promatrači i neovisni analitičari trebali bi ne vidjeti kako se transnacionalne korporacije trude ubrzati ritam sukoba. Svijet sve više postaje talac izraelske politike, iza koje sve otvorenije stoji Washington, a šepaju London, Moskva, Bruxelles.
Rat koji bijesni između Izraela i Hezbollaha može situaciju na Bliskom istoku promijeniti mnogo prije na gore nego na bolje, zaključak je analize u najnovijem broju Timea.
"Vođe židovske države su jasno poručili da neće pristati na ništa manje od uništenja Hezbollaha kao vojne prijetnje duž njihove sjeverne granice. Izrael koristi sukob koji je Hezbollah započeo kao priliku da riješi status quo na graničnim područjima i uništi kapacitete Hezbollaha tako da ne može započinjati takve sukobe", piše Time. Naglašava se kako pri tome Izrael ima podršku SAD-a, jer je državna tajnica Rice izjavila kako prekid vatre neće pomoći rješenju i kako treba doći do "prekida nasilja". (......) Popularnost koju Hezbollah uživa među šiitskom populacijom podsjeća Amerikance na novi razlog radi čega se sprema dugi i iscrpljujući rat; kao što su naučili u Iraku, pobunjenici koji imaju podršku makar manjine stanovništva, ne mogu biti eliminirani vojnički, a slučajevi kada se taj problem pokuša riješiti kao što su to Amerikanci napravili u Falluji, samo još više osnaži potporu gerili. Izrael na Hezbollah gleda kao na radikalnu vojnu skupinu koju podržava Iran i u koja, sa svojih jedva tisuću stalnih boraca, čitav Libanon drži kao taoca. Stanje na terenu ipak pokazuje da je Hezbollah možda prisiljen na promjenu vojne taktike, ali da će ga Izrael teško uništiti. (......) Četvrti razlog, koji navodi Time, uz citat Henryja Kissingera, koji je na vrhuncu vijetnamskog rata izjavio "gerila pobjeđuje kad ne izgubi, a regularna vojska gubi ako ne pobjedi". Zna se na koga se što iz te izjave danas može primjeniti, pa je upravo zbog toga i samo preživljavanje Hezbollaha njihova pobjeda, a Izrael će intenzivirati vojne operacije sve dok ne eliminira Hezbollah, a tek onda može biti govora o primirju i pregovorima. Hezbollah se s druge strane nada da će rastući broj civilnih žrtava u izraelskim napadima i uništavanja infrastrukture potaći međunarodnu zajednicu na intervenciju, a Izrael na prestanak napada.
"Vođe židovske države su jasno poručili da neće pristati na ništa manje od uništenja Hezbollaha kao vojne prijetnje duž njihove sjeverne granice. Izrael koristi sukob koji je Hezbollah započeo kao priliku da riješi status quo na graničnim područjima i uništi kapacitete Hezbollaha tako da ne može započinjati takve sukobe", piše Time. Naglašava se kako pri tome Izrael ima podršku SAD-a, jer je državna tajnica Rice izjavila kako prekid vatre neće pomoći rješenju i kako treba doći do "prekida nasilja". (......) Popularnost koju Hezbollah uživa među šiitskom populacijom podsjeća Amerikance na novi razlog radi čega se sprema dugi i iscrpljujući rat; kao što su naučili u Iraku, pobunjenici koji imaju podršku makar manjine stanovništva, ne mogu biti eliminirani vojnički, a slučajevi kada se taj problem pokuša riješiti kao što su to Amerikanci napravili u Falluji, samo još više osnaži potporu gerili. Izrael na Hezbollah gleda kao na radikalnu vojnu skupinu koju podržava Iran i u koja, sa svojih jedva tisuću stalnih boraca, čitav Libanon drži kao taoca. Stanje na terenu ipak pokazuje da je Hezbollah možda prisiljen na promjenu vojne taktike, ali da će ga Izrael teško uništiti. (......) Četvrti razlog, koji navodi Time, uz citat Henryja Kissingera, koji je na vrhuncu vijetnamskog rata izjavio "gerila pobjeđuje kad ne izgubi, a regularna vojska gubi ako ne pobjedi". Zna se na koga se što iz te izjave danas može primjeniti, pa je upravo zbog toga i samo preživljavanje Hezbollaha njihova pobjeda, a Izrael će intenzivirati vojne operacije sve dok ne eliminira Hezbollah, a tek onda može biti govora o primirju i pregovorima. Hezbollah se s druge strane nada da će rastući broj civilnih žrtava u izraelskim napadima i uništavanja infrastrukture potaći međunarodnu zajednicu na intervenciju, a Izrael na prestanak napada.
No, rješenje je jednostavno, kao sto je Dubya primijetio u mikrofon:
"Treba ih prisiliti da konacno prestanu s tim sranjima!"
Jedino što je on mislio na Hezbollah (ili Siriju ili Iran ili...nastavi niz)
Post je objavljen 19.07.2006. u 00:44 sati.