Evo, bas sam se vratia iz vanka, ali opet je bilo glupo(po obicaju), nedjelja je i bilo je stvarno malo ljudi tako da...Neznam, ne cini mi se to sve vrijedno trosenja toliko love... A ona zenska od jucer,s mobitelom joj nesto nije u redu, izgleda da joj nitko ne moze poslat poruku, kaze da nije isporuceno(proba sam i s drugog broja), a mobitel joj normalno zvoni, pa sad ne znam sta je... Ma posla sam joj mail, nadam se da ce vidit, neznam ni ja sta cu sad s time, al stvarno ne bi zelia da opet sve propadne, ova mi je i sliku poslala, sta je vrlo rijetko... Ne mogu virovat, zasto opet.... Uh uh... ALI, ovaj put ne odustajem tako lako, zelim ispuniti ono o cemu uostalom i govori ime mog bloga.... I ne predajem se lako. Također se zelim vidit s jednim starim prijateljem(ako ga se tako moze nazvat) iz osnovne, i to definitivno po zadnji put, zelim da se rastanemo u miru i da vec jednom raskrstim s prosloscu, i da pocnem gledati sadasnjost. Iz proslosti mozemo puno nauciti, puno dobiti, preko svojih proslih pogresaka, ali nije dobro zivjeti u njoj jer onda ne vidimo sadasnjost. Ponekad zaboravim na ono sto zelim postici, a to je pronalazenje,odnosno prisijecanje samog sebe, ali u ovakvim trenucima taj cilj mi je dobro poznat, a, kao sto ste mogli i primijetiti, ovaj blog jos je jedan nacin pronalazenja pravog sebe. Zelim biti ja, zelim biti cjelovita osoba i znam da mogu sve sto zelim i da ako u nesto zaista vjerujem, to ce se i ostvariti. Mozda sam se prije sazalijevao, vidio sam se nesavrsenim i ruznim, ali sada sam pronasao novo znacenje, novi i realisticniji pristup sebi i svom izgledu. Ja sam kakav jesam, mozda je moglo biti i bolje, ali dobro je i ovako, zahvalan sam sta nije gore, a to je najvaznije, jer znam da cu jednoga dana pronaci curu, ali i opcenito, pronaci sebe. Znam,znam da je taj proces vec poceo, i zato nastavljam, mozda ponekad zaboravim na to, ali najvaznije je sjetiti se, a u ovakvim trenucima sjetim se, ja se sjecam mog cilja, znam kako ga namjeravam postici i znam da mogu uspjeti ako se budem dovoljno trudio i jednostavno, ako vjerujem da mogu, ako vjerujem u onu knjigu i druge slicne knjige, ali jos vaznije, ako vjerujem u sebe. To je ono najvaznije, mislim da cete se svi sloziti. Vjera u sebe, u mogucnost uspjeha, samo je potreban trud i čvrsta vjera, a mislim da počinjem to imati!
Post je objavljen 16.07.2006. u 23:48 sati.