Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lost1

Marketing

The first day

Vrijeme? Ne vjerujem u vrijeme. Ali...ostavlja toliko posljedica na svima nama. Previše, možda.
Kraj školske godine bio je prije više od mjesec dana, a ja se samo pitam gdje su nestali svi ti dani između. Ne sjećam ih se više. Zar sam toliko puno vremena provela u ležaljci na suncu s maškom na krilu, da sam zaboravila na sve? Vrijeme tako brzo leti pored mene, svih nas. Sjećate li se dana kada ste se rodili? A kada ste napravili prve korake? Svog petog rođendana? Prvih dana škole, kada vam je sve bilo novo i zastrašujuće? Kako sva sjećanja izblijede. Ostanu samo neki upečatljivi trenutci, prekriveni maglom. A onda s vremenom i njih zaboravimo. Ponekad zaboravimo cijeli svoj život. Ostane samo pusta bjelina kroz koju ne možemo razabrati baš ništa. I zaboravimo gdje smo, tko su svi ti ljudi pored nas, ali što je naj važnije, zaboravimo tko smo mi sami, što vjerojatno nikada nismo ni znali. I sve što nas je oblikovalo kroz život nestane. Baš kao razbijeni balon od sapunice. Kako česta usporedba, ali što ću kada tako savršeno opisuje krhkost svega oko nas.
Možda vrijeme stane. Ili barem malo uspori. Možda, samo na tren sve bude jasno i baš onako kako je...?

Post je objavljen 16.07.2006. u 22:58 sati.