Desinec je bogat kulturnim naslijeđem koje se u ovo moderno novo doba pomalo zaboravlja. U Desincu su nekad djelovala tri kulturno-umjetnička društva i to KUD Donji Desinec i KUD Seljačka Sloga iz Donjeg Desinca i KUD Grozd iz Gornjeg Desinca. Dugo vremena je trebalo dok se u Desincu nije ponovno pojavila skupina ljudi koji su to naslijeđe opet aktivirali i to prošle godine osnivanjem novog KUD-a Desinec na čelu sa predsjednikom društva Stjepanom Puharom.
Iz bogate tradicije običaja Desinca ovdje ćemo isprezentirati samo neke od njih.
POKLADE – Na poklade se ljudi i danas rado maskiraju u mačkare, a oblače se kako tko zna i može. Tako u grupi uz pratnju svirača obilaze selom od kuće do kuće, gdje se zapjeva i zapleše „ Tu na repu, tu na lan, tu nas nebu svaki dan“. Nakon obilaska selom mačkare se okupe u nekoj od kuća, koje imaju veću prostoriju, ili u Vatrogasnom domu. Tu se uz osatle sudionike zabavljaju do kasno u noć. Drugog dana, u srijedu, na Pepelnicu, „Fašnika“ spale ili kako kažu desinčaki „vužgaju“ uz posebnu ceremoniju. Jedan čovjek se obuče kao „velečasni“, a jedan kao „fašnik“. „Fašnika“ stave na nosila tako da ga četiri dečka nose, a prisutni sa strane, hodajući, plaču i jauču, tobože tugujući za njim.
JURJEVO – Na Jurjevo (Sv. Juraj – 24. travnja) organiziraju se manje grupe od po tri do četiri muškarca, koji uz pratnju svirača obilaze selom. Pred kućom domaćina pjevaju i „tancaju“, poželjevši domaćinu dobar urod riječima: „pisan Vuzam prošao, zelen Juraj došao, iz zelene gore u ovo ravno polje, po širokom putu, po debelom gruđu – Kud vam Jura 'odi, tud vam polje rodi…“
VUZEM – Za Vuzam ranijih godina su se palili veliki kresovi. Danas to rade uglavnom mlađi pa oko njih skaču, plešu i pjevaju te se natječu čiji će krijes biti najveći.
SVADBE – Svadbe su se u Desincu negda održavale i po tjedan dana, dok se u bližoj prošlosti to odvijalo petkom, subotom i nedjeljom da bi u sadašnjosti to prešlo samo na jedan dan.I taj jedan dan se pokušava koliko je to god moguće održati na tradicionalan način ali prilagođeno današnjim uvjetima. Glavni dio svadbenog slavlja odvija se u mladenkinoj i mladoženjinoj kući. On sadrži zdravice „devera“, darivanje mladenaca uz pjevanje prigodnih pjesama „Sad darujte“ i „Dar darujte“. Odlazak mladenke iz kuće njenih roditelja popraćen je iznošenjem miraza uz pjesmu „Dajte majko ladice“ ili „Dajte nam majko ormare“. Nakon odlaska mladenke i dolaska u mladoženjinu kuću na pragu ih čekaju otac i majka. Mladenka mora tri puta reći: „Vam Bog, meni Marija“ kucajući sa čašom u kojoj je vino, sa roditeljima mladoženje. Nakon ispijanja „dever“ uzima čašu mladenki iz ruke i baca je preko krova kuće. Domaćin zatim donosi „polić“ vina na kojem se nalazi pogača te je daje mladenki, a ona to unosi u kuću i stavlja na stol. Dok mladenka ulazi u kuću, mladoženja stoji na pragu kuće i drži šešir mad njenom glavom. Svirači za to vrijeme sviraju „putnu“. Mladenka po kući baca laneno sjeme, a zatim uzima svetu vodu i s njom „škropi“ sobu. Domaćin zatim naređuje sviračima da sviraju za ples, kako bi mogao provjeriti nije li mladenka možda „šepava“. Svirači obično sviraju „drmeš“. Sa mladenkom plešu „posnehalja“ i „dever“. Uz njih je prisutan i „fendrija“ sa hrvatskim barjakom, koju odloži nakon završetka plesa. Nakon toga svatovi se smjeste za stolove. Domaćin zatim donese „nakoljenče“, a „posnehalja“ „vrtanj“, „rupčec“ i jabuku te sve predaju mladenki, preko stola. Mladenka poljubi „nakoljenče“, vrati ga domaćinu, a ostalo zadrži. Osim darova „dever“ organizira prikupljanje novca. „Mužikaši“ igraju „na dare“ jednu od melodija darovnih pjesama. Sakupljeni novac stavlja „dever“ s tanjura mladenki u krilo, zatim ga ona s mladencem prebroji te ga stavi u njedra. „Dever“ nakon toga kaže: „Gospodo, sad smo za naše mlade zebrali novce, a sad budemo prikupili kamate, jer se moramo setiti naših mužikaša i „gospe pecijuve“. Prije početka jela domaćin najavi: „Gospodo, 'oćemo se prije jela pomoliti Bogu!“ nakon čega se svi za stolom dignu, križaju se i mole „Oče naš“. Molitvu završava domaćin riječima: „Bog nam prekriži jelo i pilo i se naše dobro delo“. Dolazak „mačkara“ na svadbu poseban je doživljaj. Njima se svaki svat veseli. Mačkare plešu najčešće „poljku“. Dever ili domaćin plaćaju ples najavom: „Samo za mačkare!“. Nekoliko parova može platiti zaseban ples, samo za njih. Onaj koji plaća, kaže npr.:“Za dva para“.
Post je objavljen 16.09.2006. u 20:16 sati.