Najriskantnije u životu je ne riskirati... Hm... hm...
I tako, vodeći se tom mišlju, krenuh jučer (sat i pol truckanja po metroima, električkama i maršrutkama) vrlo ambiciozno na još ambicioznije kupanje: da i vas i sebe izvijestim o tome kako je plivati u sjevernim morima... Izdaleka izgleda obećavajuće: ljeska se površina mora na suncu, ljudi se bućkaju, a plaža je pješčana... Hm... Milina jedna. Nalazimo mjesto, preznojene i preumorne od truckanja po prethodno nabrojanim prijevoznim sredstvima, približavamo se moru. Ah, oh, ne, ne i ne... Pa kakve su to alge? Otkad je boja mora postala smeđa? Možda sam zaboravila... Ali, ne, ne i ne... Mirisi se ne zaboravljaju... Ne podsjeća me ovo što mi je u nosnicama u trenutku ulaženja u more ni na kakvo bliže ili dalje našem Jadranskom... Pa to bi mogla biti kanalizacija?! Da, i boja je tu da potvrdi nažalost groznu pretpostavku: do daljnjega - odnosno do povratka kući - nema kupanja za mene... Tako mi i treba kada tražim kruha preko pogače. Da imam Ermitaž, pa Nevski prospekt, pa mostove, pa knjige - i uz to i čisto more... He, 'ko mi kriv?
Uglavnom, temperatura je oko 31 stupanj u hladu. Najtoplije ljeto - kažu ruski metereolozi - u posljednjih 400 godina. Meni su moždane vijuge oslabjele, jako, jako - pa ne mislim, nego radim. Lijepe mi se prsti za tastaturu, pa mi vi - koji ste mislili da su 30 i više temperature rezervirane samo za naše i južnije meridijane i paralele - ne možete više zavidjeti.
Pomalo osamljena i sve više nestrpljiva,
u iščekivanju povratka,
pusu kratku kao što je i ovaj zapis,
pipi_piaf
Post je objavljen 10.07.2006. u 09:11 sati.