Marketing
Ugodan razgovor u voćnjaku
Ručak je bila zadnja misao koja bi mi pala napamet u ovom trenutku. Trebala sam malo svog mira, malo slobode i tišine gdje ću moći o svemu razmisliti. Brzo sam spremila produžne uši u džep i požurila u sobu koju sam dijelila s Mary i Hermionom. Legla sam na svoj krevet dok mi je sunce kroz prozor upadalo u oči. Zažmirila sam i prvo promislila. Promislila o svojim istinskim i pravim osjećajima. Hodam s Michaelom, to je činjenica, ali što zapravo osjećam? Naravno da mi je laskalo to što se sviđam Georgeu i to što je Fred rekao da sam «dobar izbor», ali jesam li spremna povrijediti Michaela? Ako ste prije čitali moj dnevnik, znat ćete kako sam u početku prema Michaelu osjećala više prijateljske osjećaje, no s vremenom sam ga zavoljela. No, je li to dovoljno? O Dracu nisam uopće htjela razmišljati. Njega, nakon svega, ne bih mogla voljeti ni u ludilu. Znala sam da će mi George pokušavati prići na malo «drugačije» načine od drugih dečkiju s obzirom da mu je glavni «savjetnik» Fred, ali nisam spremna povrijediti Michaela. Moram vam priznati da sam kroz ovo kratko vrijeme provedeno u Jazbini zavoljela Georgea, ali samo kao prijatelja jer nikad nisam pomišljala da bi tu moglo biti nešto više, s obzirom na to da George nikad ne govori o svojim simpatijama. Sve mi se pobrkalo u glavi. Što da, kvragu, radim? Ne bih htjela niti Georgeu slomiti srce jer mi je ipak jedan od najboljih frendova. Tako sam još neko vrijeme razbijala glavu emocijama dok nisam zaspala.
Trgnula sam se iz sna tako snažno, da sam skoro pala s kreveta. Bilo je rano jutro. Na satu je pisalo 06:58. Hermiona i Mary su čvrsto spavale. Očito me gospođa Weasley pustila da spavam jer je valjda shvatila da sam iscrpljena. Upravo sam sanjala nešto grozno čudno i vjerujte mi, bolje je da ne znate jer postoji opasnost da doslovno puknete od smijeha. Ma, u jarac! Ako sam dosad sve ovo podijelila s vama, zašto ne bih i jednu bezveznu sitnicu kao što je glupi san. Dakle.... Shvatila sam da sam upravo sanjala sebe i Georgea pred oltarom! Moj Bože! Skoro sam se onesvijestila kada sam shvatila da su to moje misli i da sam to ja kao nekakva roza mladenka! A uopće ne volim rozu boju! Bojala sam se opet zaspati da ovaj puta ne bih sanjala Draca i sebe! Arghhhhh! Odlučila sam se jednostavno dignuti iz kreveta i malo prošetati na dvorištu po ovom sparnom jutru. Ogrnula sam kućni ogrtač i pošla u voćnjak. I baš kada sam pomislila da ću imati malo svojeg mira, srce mi je sišlo u pete.
Ugledala sam, nikog drugog, nego Georgea kako sjedi na panju u voćnjaku posve sam. Da, bez Freda koji se uz njega drži kao priljepak. Bilo mi je previše neugodno biti s njim nasamo, pa sam pokušala uzmaknuti bez da me George primjeti. Na moju nesreću, George me već spazio u mom suvišnom pokušaju bijega od daljnih neugodnosti, posebice nakon onog sna. Pomno sam razmišljala što bih rekla jer očito George nije ništa namjeravao reći.
«Ah, mislila sam da svi spavaju.» rekla sam nakon onog: «Ispeci pa reci.»
«Ne bih htjela smetati!» dodala sam nakon kratke stanke, jer sam se mogla zakleti da sam u jednom trenutku primjetila crvenilo na Georgeovim obrazima.
«Ne ne, ne smetaš!» odvrati George nesigurnim tonom.
Sjela sam na panj prekoputa njegovog i odlučila započeti razgovor o metloboju. Na koncu, George ipak ne zna da ja znam o njemu i njegovoj skrivenoj «ljubavi».
«Pa, što misliš, hoćemo li danas srediti Rona, Harrya, Lunu i Ginny u metlobojskom okršaju stoljeća?» pokušala sam se nasmiješiti.
«Naravno, i prijašnje dane smo pobjeđivali!» reče George sada već sigurnijim tonom. Očito mu je bilo drago što sam započela razgovor o metloboju.
Razgovarali smo, i tako usput proanalizirali i sve školske predmete, profesore da bi na kraju zaključili da su Povijest magije i Proricanje sudbine te njihovi profesori nešto najgore u što je u ovom svemiru ikad izmišljeno. Zaključila sam da je George dosta otvoren. Imamo mnogo toga zajedničkog i u mnogo se stvari slažemo. Poslije smo samo otišli natrag u krevet još malo odspavati prije jutra. Da vam priznam, mislim da se polako zaljubljujem u njega (Nemojte reći Michaelu!). Imat ću vremena o tome razmisliti i kod moje (lude) tete Sandy kod koje danas idem zajedno s Mary. Tamo ćemo ostati do kraja praznika, pa ću vas izvjestiti kako je to živjeti u domu sličnom profesorici Trelawney.
Nastavlja se...
PS. komentirajte! Znam da u zadnje vrijeme često pišem postove, ali moram ih malo nakupiti radi duljine boxeva, tako da bih vas sve mogla postepeno ubacivati!
Post je objavljen 08.07.2006. u 20:11 sati.